Point ‘n’ click avanture su meni uvijek bile najdraži žanr igrara. Osim što se, za razliku od takmičarskih RTS i MOBA igara ne može desiti da osijedite ili da vam pukne čir na želucu, često podsjećaju na vrhunska literarna djela, interaktivne romane u kojima učestvujete mnogo više od pukog listanja stranica ili eventualnog poistovjećivanja sa glavnim ili nekim od sporednih likova priče.

Te igre uvijek imaju dovoljno prostora za kvalitetan narativ, uvijek imaju vremena da prošire priču, da razviju likove i prikažu stvari poput emocija i razmišljanja, koje druge igre, kao i filmovi, često ne mogu (ili ne žele) prikazati.

Samim time, fokus svake point ‘n’ click avanture nikada nije bio na grafici, gejmpleju ili kojekakvim inovacijama – uvijek je u centru pažnje bila priča. A Broken Sword 5: The Serpent’s Curse, peti nastavak jednog od najpopularnijih serijala žarna ima sve narativne predispozicije za vrhunsku igru: Ubijenog vlasnika umjetničke galerije, ubicu sa kacigom za motore, ukradenu umjetničku sliku, te čitavo društvo starih i novih likova i lokacija koje će vam, ako ste igrali starije nastavke, sigurno vratiti osmijeh na lice.

Više godina je prošlo otkako su se glavni junaci serijala, plavokosi amerikanac George Stobbart i seksipilna, ali uvijek pristojno obučena francuska novinarka Nico Collard, sreli i napravili neki šenluk u gradu. Prosto je nevjerovatno kako, svaki put kada se njih dvoje sretnu, desi se neko ubistvo, razbojništvo ili pljačka, a oni nikada ne žele slučaj prepustiti policiji. 

Iako nisam veliki ljubitelj nacionalnih stereotipa, ne mogu da se otmem dojmu da kroz cijeli serijal George, kojeg u Parizu više oslovljavaju sa “Amerikanac” nego sa “George”, kao tipični Amerikanac, gura nos gdje mu nije mjesto i pokušava na svoj, tipično američki način, riješiti tuđe probleme. Takav stav ga često odvuče pravo u nevolju, a za sobom povlači i jadnu novinarku Nico kojoj je, u potrazi za dobrom pričom - hljeb krvavo zarađen.

Kroz godine kako se George i Nico bili razdvojeni, svako je krenuo svojim putem. Nico je nastavila da se bavi novinarstvom i obilazi svijet, a George se zaposlio u osiguravajućoj kući. Ali život nema milosti, niti oslobađa taoce, a njih dvoje su se susreli na izložbi umjetničkih slika koju je osiguravala Georgeva firma, a Nico došla po službenoj dužnosti. I tu uleti levat, “k’o fol” raznosač pice, i umjesto da uradi ono što se u poznatom vicu od njega očekuje, raznese vlasnika galerije i ukrade sliku.

Da bi stvar bila još gora, lik ukrade jednu od najmanje vrijednih slika u galeriji. Pošto je Georgeva kompanija osiguravala izložbu, on mora, da bi sačuvao svoj posao, uraditi jednu od dvije stvari: pronaći izgubljenu sliku ili smisliti način kako da galeriji ne isplati odštetu za ukradenu sliku.

Naravno, njega puno više interesuje ko je i zašto ukrao sliku, nego da spasi posao. I tako, pored sebe još u istragu uključi i Nico, te su njih dvoje uvučeni u zavjeru zbog koje su ljudi spremni i ubiti.

1/1

 

Revolution Games je za Broken Sword ispleo jako dobru priču. Pametnu radnju koja će vas, poput dobre knjige, uvijek tjerati da pogledate šta se dešava stranicu poslije, ili u ovom slučaju, klik poslije. Ova epizoda u životu naših junaka bogata je misterijom, ubistvima i religijskim fanatizmom, a opet ima mjesta i za ruske biznismene, tužnu udovicu koju treba utješiti i prost svijet koji pokušava zaraditi koji dinar.

Kako vas priča vodi kroz ulice Pariza i Londona, tako se ispod ubistva i pljačke otkriva prastari sukob između dominikanskih i gnostičkih kršćana, a suština sukoba upravo leži u ukradenoj slici – La Malediccio, koja je ključ za nadolazeću epidemiju koja će ubiti sve što hoda.

Gameplay i interfejs igre su nepromijenjeni u zadnjih dvadeset i kusur godina i dobro je što je tako. Nakon četvrtog nastavka, koji je neuspješno koketirao sa 3D tehnologijom, peti nastavak se vratio u staro, dobro 2D okruženje. Miš koristite za kretanje, interakciju sa drugim likovima i okolinom, manipulaciju stvarima iz okruženja i rješavanje zagonetki. Dakle – za sve što ova igra ima ponuditi.

Kao i skoro sve druge igre ovog žanra, skupljate različite stvari koje pronalazite kroz igru, kombinujete ih međusobno ili ih koristite na sve moguće i nemoguće načine da biste riješili problem koji se nalazi pred vama.

Ono što mi se i nije baš svidjelo u ovoj igri je pretjerana količina linearnosti. Kada se nalazite na jednoj sceni (na primjer, u galeriji u kojoj se desilo ubistvo) dok ne skupite sve predmete koji vam trebaju i ne ispitate sve informacije koje igra očekuje da ispitate, ne možete preći na drugu lokaciju. Iako igra pruža mapu grada u kojem se nalazite i nekoliko različitih lokacija koje treba posjetiti, nema mrdat’ dok se stvari ne završe.

Samim time, igra gubi na aspektu u kojem, kada zapnete na nekom dijelu, više niste sigurni da li treba otići negdje drugo, razgovarati sa nekim drugim. Stari Monkey Island je to odlično radio.

Zagonetke u igri su dosta jednostavne i za razliku od igara poput Monkey Islanda, bazirane su više na logici, a manje na humoru. Dok ste u Monkey Islandu koristili gumenu patku kao ručku za sajlu kojom prelazite rijeku, zagonetke Broken Sworda su prilično realistične. Ucjenjivanje drugih ljudi dok vam ne daju željene informacije i pravljenje diverzija da biste zaobišli prepreke, su način kojim bi jedan Robert Langdon iz Dan Brownovog serijala završavao stvari.

Ukoliko zapnete na nekoj zagonetci i baš ne možete naći rješenje, igra nudi mogućnost natuknica koje će vam prvo dati par smjernica, a na kraju i baš objasniti šta uraditi, ako vam nikako ne ide.Iako je ovo dosta popularan sistem proteklih godina, meni nije nimalo drag, jer onda čitanje walkthrougha sa Interneta, što je ritual sam po sebi, potpuno gubi na vrijednosti.

Ranije sam spomenuo kako je “četvorka” neuspješno koketirala sa 3D tehnologijom, a to mislim najviše zato što u takvom okruženju nestaje umjetnost ručno crtanih pozadina. Avanture su poznate po tome, što svaki put kada se podignu zavjese i ukaže nova scena, pozadina je pravo malo umjetničko djelo. Rukom crtano, bogato detaljima, šareno.

Broken Sword 5 nalazi savršen balans između novih i starih tehnologija. Zadržali su 2D podloge, rukom crtane scene koje je milina gledati, a likove su posebno “rendali” u tri dimenzije i u HD-u.

Neki od likova koji su se vratili u novom Broken Swordu je i popularni Sergeant Moue, jedan od ne pretjerano bistrih policajaca još iz The Shadow of the Templars. Pored njega, od zanimljivih likova je i stereotipni francuski vlasnik kafića, koji umjesto da se bavi prodajom kafe, svoje dane u kafiću uglavnom provodi dobacivajući filozofske citate i pričajući o francuskoj revoluciji.

Veliki broj unikatnih likova produbljuje priču cijele igre, a glavni likovi u nekoliko navrata pokazuju jako veliki stepen razumijevanja, čime se odlično prikazuje da imaju dugu i burnu zajedničku historiju.

Zamjeram im na nedostatku kvalitetnog humora. U momentima mi se čini kao da im je Enis Bešlagić pisao dijaloge, jer isforsirani humor je jako teško postići, kada imate svu slobodu ovog svijeta.

Ipak, igra je kvalitetno urađena, veoma pametna i zanimljiva, uz odličan dizajn nivoa i simpatične zagonetke. Nije pretjerano teška i samim time je odlična razbibriga i idealan poklon za ljude koji vole igre, ali ne vole da se poslije pola sata moraju istuširati, pa onda izvinjavati komšijama zbog buke i prostakluka.

Lako je zavoljeti ovu igru, bilo da se radi o starim i okorjelim fanovima serijala ili pridošlicama. Najbolje od svega je što je Serpent’s Curse podijeljen u dvije epizode, a druga bi tržište trebala ugledati krajem ovog mjeseca. Dužinu jedne epizode u Revolution Gamesu uspoređuju sa dužinom cijelog Smoking Mirrora, što znači da novi Broken Sword donosi sate i sate odlične zabave.

 

Ocjena: 4

PLUS
Odlična priča, odlični crteži

MINUS
Nedostaje humora