Nekada mi divljanje medija oko indie igara zaista nije jasno. Samo zato što je nešto pikselizirano i forsira retro stil ne znači da je i kvalitetno. Uzmimo za primjer Super Time Force Ultra: ovaj 2D sidescroller sadrži eksplozije i šljaštave bitke samo haosa radi, a ne kao usputni slatkiš za oči kojeg dobijate kao bonus za hrabro igranje, kao što je to često slučaj sa istinskim old-school naslovima. Ipak, ovaj naslov dočekan je kao igraći uzor, kao primjer dubine i širine gameplaya kojem svi razvojni timovi treba da teže.

Super Time Force je prvobitno objavljen za Xbox 360 i Xbox One u maju, da bi u "Ultra" izdanju krajem prošlog mjeseca osvanuo i za PC. Radnja je pravo šekspirovsko remek-djelo i govori o družini specijalaca koja odlazi u prošlost kako bi ispravila (čitaj: pobila) probleme koji su doveli do propasti civilizacije u sadašnjosti. Otkačeni naučnik odgovoran za čitav poduhvat ima podjednako otkačene razloge za slanje tima u različite vremenske periode, pa ćete se u jednom momentu boriti protiv robota u razrušenom gradu, a u drugom vrzmati oko dinosaurusa.

STFU ima veliki adut u vidu kooperacije sa samim sobom i činjenice da svaki od dostupnih likova posjeduje specifičnu vrstu napada ili odbrane koje morate upotrijebiti u datim momentima ako mislite brzo napredovati dalje. Kroz nivoe u koje je naguran nehumano veliki broj protivnika morate protrčati za vrlo ograničeno vrijeme; načelno, radi se o 60 sekundi, ali to možete produžiti skupljajući bonuse za usporavanje vremena. Ideja igre je tako jednostavna, a opet tako komplikovana – svaki sekund morate maksimalno iskoristiti "premotavajući" vrijeme unazad i spawnajući se sa jednim od članova Super Time Forcea. Vaše prethodne akcije se pri tome odvijaju paralelno sa likom kojeg trenutno vodite i imaju efekat na svijet u igri. Na taj način u borbama protiv bossova možete imati 20 verzija samih sebe kako u jednom momentu pucaju u bossa, iako zapravo vodite samo jednog lika. Gameplay ludilo koje izgleda kao dubokoumna verzija starih igara sa arkadnih mašina na odličan način je upareno sa "trebalo mi je 10 sekundi da to smislim" dijalogom i radnjom naspram koje film Kakvi frajeri sa Charlijem Sheenom djeluje kao Apokalipsa danas. Superiška, je li tako? Bombon od igre? Ma, jok.

1/1

Evo u čemu je problem: čitava stvar djeluje kao da je napravljena isključivo za najnovije generacije igrača koji kvalitet brkaju sa repetitivnim gameplayom koji potiče opsesivno-kompulzivno igranje. U prevodu, ovo je idealna igra za sve one koji nemaju drugog posla nego da iznova i iznova i iznova prolaze jedno te istu dionicu kako kasnije ne bi proplakali zbog vremenskog ograničenja. Kada ustanem od računara i izdaleka posmatram Super Time Force Ultra, ne mogu, a da se ne divim načinu na koji su autori strukuirali akciju u njemu. Vjerujem da su oni jako sretni zbog toga. Ali, meni kao igraču gameplay je frustrirajući i što je najbitnije, u igri u principu nema ničega zbog čega biste htjeli igrati dalje.

Ja ovdje, iskreno, ne vidim neku dizajnersku strast, nego hrpu elemenata koja je ubačena samo radi toga što je trenutno popularna – od piksela veličine nožnih prstiju, pa do akcije koja se, ako izuzmemo vraćanje vremena, zasniva na nasumičnom gnječenju tipki na tastaturi.

Jedino za što mogu reći da me oduševilo je minimalistična i ritmična muzika kakvu nećete nikada čuti u domaćim klubovima, ali ovo nije muzički album nego igra, tako da... Jah. Realno, kada su platformeri sa luđačkim gameplayom u pitanju, još uvijek se nije pojavio onaj koji je nadmašio Braid.

http://supertimeforce.com/



Ocjena: 3

Cijena: 15 eura

PLUS
Manipulacija vremenom, dizajn, kompleksnost bitki, muzika

MINUS
Pikseli, zabavnost i zaraznost nisu jača strana igre

SPECIFIKACIJE:
Žanr: hipsterski sidescroller
Razvojni tim/izdavač: Capybara Games/Capybara Games
Minimalno: Dvojezgreni procesor, 2GB RAM, Windows XP
Preporučeno: Core i3, 4GB RAM (ne znamo zašto, ali dobro), Windows 7
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790