Dodatna slika

Šta god vi mislili o LittleBigPlanetu, britanskom studiju Media Molecule je nemoguće poreći talenat pri kreiranju igara koje odišu šarmom u svakoj svojoj pori. Tako nam, nakon dva nastavka odličnog LittleBigPlaneta, od veselih Britanaca stiže nešto drugačiji platformer i ujedno najbolja igra za PS Vitu, ali i naslov kojeg bi bilo nemoguće odigrati na bilo kojoj drugoj platformi. Dame i gospodo, dobrodošli u papirni svijet Tearawaya!

I catch a paper boy...

Tearaway je igra koja počinje na pomalo neobičan način – u “našem” svijetu. Naime, dok na ekranu Vite budete gledali na svoju sobu zahvaljujući kameri konzole, dobrodušni naratori će vas ljubazno zamoliti da Vitu pošteno protresete kako bi konačno kročili u svijet igre, gdje ćete zapravo biti jedan od glavnih likova predivne Tearaway priče. I dok vas igra bude oslovljavala sa “the You”, na vama će biti da pomognete drugom glavnom liku, papirnom dječaku Ioti ili djevojčici Atoi, ovisno od vašeg odabira, da vam dostavi poruku posebno pisanu za vas.

A osim što vas smješta u svoj svijet, gdje ćete igrati ulogu Sunca sa vašom uvijek nasmijanom facom snimljenom prednjom kamerom PS Vite (kad kažem uvijek nasmijanom facom, onda to i mislim, jer je Tearaway jedna od onih igara uz koju je nemoguće ne biti dobro raspoložen), igra će vas na tako simpatičan i šarmantan način oslovljavati tokom cijelog svog trajanja. I sve to će biti savršeno logično – kada narator kaže da držite sudbinu njihovog svijeta u svojim rukama, vi to zaista i činite držeći Vitu. A kada Ioti zatreba pomoć pri platformingu ili borbi sa protivnicima, upravo vi ćete mu biti najbolji prijatelj, jer osim klasičnog platforminga, Tearaway obiluje i neobičnim gameplay elementima koji će iskoristiti sve prednosti kontrola na Viti.

...but things don’t really change...

First things first – zanemarite na sekundu gornji podnaslov, koji je tu čisto kako bi do kraja teksta iskoristili što više Bowievih stihova. Jer, neke stvari se ipak mijenjaju – kao što sam već rekao, Tearaway osim klasičnog platforminga u trodimenzionalnom svijetu nudi i gomilu novih načina kontrole koji će iskoristiti kako Vitin touchscreen, tako i stražnji touchpad, ali i kamere, motion kontrole i, tu i tamo, čak i mikrofon.

Tearaway je naprosto divan za igrati i kontrolisati, bilo da skakućete okolo koristeći standardne kontrole, bilo da ih kombinujete sa rotiranjem Vite i povremenim izletima prstiju po touchscreenu ili touchpadu.

Naime, u trenutku kada ste na početku igre protresli Vitu i ušli u njen svijet, sa vama su došli i neželjeni gosti koji će se tokom priče konstantno suprotstavljati Ioti. I da cijela stvar bude još bolja, riječ je o Scrapsima, malenim i simpatičnim kartonskim kockama. A osim što ih možete poraziti tako što ćete im u dobrom starom Mario maniru skočiti na glavu, Iota će se često zateći na posebnim papirnim područjima koja možete “probiti” koristeći stražnji touchpad i tako svojim prstima poraziti sve te naporne Scrapse.

Osim toga, slična papirna područja (obilježena kultnim PlayStation simbolima u vidu X-a, kruga, trokuta i kocke) će tu i tamo biti razbacana i po platforming sekcijama igre, kada će prstima biti potrebno pomjeriti određene elemente scenografije, a često ćete nailaziti i na minijaturne bubnjeve, koje ćete svirati tapkajući prstima po stražnjem touchpadu. I sve to kako bi Iotu odbacili dovoljno visoko, usput vjerovatno pokušavajući održati pravi ritam sa predivnim soundtrackom igre, čisto reda radi.

Naravno, biće tu i platforming segmenata u kojima će biti potrebno koristiti touchscreen, a dotične ćete prepoznati po sjajnim teksturama sa otiscima prstiju, koji vam daju do znanja kada neki papir na zidu možete povući i tako otvoriti tajno područje ili Ioti omogućiti jednostavan prelazak sa jedne platforme na drugu. Još kada u formulu ubacite i povremeno korištenje kamere kako bi likove i lokacije u igri osvježili novim izgledom i teksturama, te upotrebom mikrofona kako bi nekim likovima vratili davno izgubljeni glas, kao i povremeno rotiranje Vite kako bi sebi otvorili neki novi put, pred vama će se naći platformer kojeg bi bilo nemoguće zaigrati bilo gdje drugo.

1/1

I što je najbolje od svega, uprkos niskom nivou težine i povremeno bugovitim checkpointima koji će vas nekad nakon propadanja vratiti “u budućnost”, Tearaway je naprosto divan za igrati i kontrolisati, bilo da skakućete okolo koristeći standardne kontrole, bilo da ih kombinujete sa rotiranjem Vite i povremenim izletima prstiju po touchscreenu ili touchpadu.

...I’m standing in the wind...

Koliko god gameplay igre bio odličan i koliko god u njemu uživali, jedno je sigurno – u audio-vizuelnoj prezentaciji Tearawaya ćete uživati još i više. Moram priznati kako je malo igara koje su me svojom grafikom i art-dizajnom podsjetile na predivni Okami – pri tome ne mislim na izgled, već na bezvremenski predivan dojam kojeg ostavljaju na mene – a u Tearawayu sam svako malo pravio pauze kako bih okrenuo kameru oko lika i jednostavno uživao u vizualima koji su naprosto savršeni.

Naime, u igri je sve napravljeno od papira: od glavnog lika (kojeg u najboljoj LittleBigPlanet maniri možete uređivati sa raznoraznim naljepnicama ili sitnicama od papira koje sami napravite u in-game editoru), pa do okolnih planina, šuma i divljih životinja. A da i ne spominjem koliko me impresionirao prikaz vode, mora i valova koji se razbijaju od stijene negdje na pola igre... Znam da zvuči klišeizirano, ali Tearaway jednostavno morate vidjeti na ekranu Vite i zaigrati kako bi shvatili na šta mislim.

I ne samo da ga morate vidjeti, već ga morate i čuti, jer ovako genijalan soundtrack prepun melodija koje nikom drugom ne bi pale na pamet u ovakvoj kombinaciji nisam čuo još od odličnog Rayman: Originsa (i Legendsa). Od polaganih elektronskih numera, preko veselih gudačkih instrumenata i harmonike (one divne francuske, naravno) koji će zasvirati u krčmi, pa do melodija koje zvuče skoro kao kakav surf rock ili čak kao muzika iz Hobbita, Tearaway soundtrack ostavlja identičan dojam kao i njegovi vizuali – jednostavno savršen.

...but I never wave bye-bye

I tako bih ja mogao ispisivati ode Media Moleculeu i Tearawayu na još nekoliko stranica... Pogotovo što se još nisam ni dotakao gomile sitnica koje su me oduševile (od ljepila po zidovima koje će vam omogućavati da se krećete i po vertikalnim površinama, pa do nekih “gadgeta” koje će Iota pronaći na svom putu ka vama), a obzirom na ograničen prostor, nisam spomenuo ni vjerovatno najbolje collectiblese u nekoj igri ikada (kada u igri pronađete lika ili lokaciju koji su ostali bez boje, potrebno ih je in-game kamerom uslikati i tako otključati link za kreiranje pravog, real-life papercraft modela dotičnog lika ili objekta).

No, kako je Tearaway ionako igra koju jednostavno sami morate zaigrati kako bi je mogli cijeniti u potpunosti, možda je tako i bolje. Jer zašto bi vam iko otkrivao sve čari ovako divne igre, kada to možete i sami uraditi? I pri tome uživati u svakom trenutku provedenom uz igru. Stoga, ako već imate Vitu, šta čekate? Ako nemate, zbog Tearawaya je vrijedi nabaviti. 

Nego, Iota i Atoi vas čekaju, a poruke koje nose će vam se – garantujem – itekako svidjeti.

http://tearaway.mediamolecule.com

 

Ocjena: 5

PLUS
predivna atmosfera, savršen audio-vizuelni dojam, odlične kontrole i iskorištenost svih čari PS Vite;

MINUS
ništa vrijedno spomena;

SPECIFIKACIJE:
Platformer;
Media Molecule / Sony COmputer Entertainment
Igrano na: PlayStation Vita