Eh, ljudi moji. Kada oduzmete šljaštavilo, kutije koje se rasipaju u paramparčad pod udarcem malja i Amarovog sina koji voli da komšijama podmeće kaktuse u papuče (kojeg zapravo nema u igri, ali bilo bi bolje da ga ima), od Sacreda 3 ostaje nešto slično olinjaloj pudlici. Sa tetovažom "Zenica '82." na vratu. Radi se o akcijskom RPG-u koji je pravljen godinama, ali to definitivno nećete moći zaključiti na osnovu njegovog sadržaja. Igra je na nivou arkade za tablete za koju još uvijek nisam uvjeren da je kompleksnija od, recimo, Bejeweleda.  



Prva dva dijela Sacreda nisam igrao iz prostog razloga što su izašli u vrijeme kada sam imao averziju prema njemačkim RPG-ovima, ali koliko sam uspio primijetiti, ovaj treći slabo ima veze s njima po pitanju gameplaya. Za početak, svijet Sacreda 3 nije otvoren i slobodan za istraživanje, nego je upakovan u rastrzanu kolekciju relativno kratkih POTPUNO LINEARNIH pojedinačnih misija zamišljenih da budu brzi fiks plitkog kooperativnog gameplaya. Nema proizvoljnih razgovora sa likovima. Nema potrage za sporednim questovima. Nema potrage za rijetkim magičnim predmetima (živa istina, protivnici i sanduci izbacuju samo novac i energiju). Priča koja povezuje misije je generički otpad o spašavanju svijeta od nekakvih trolova, orkova, pauka i sličnih neizrecivo nezanimljivih stvari koje su preuzele vlast i porobile stanovništvo. Na vama je da u ulozi jednog od četiri heroja sa različitim (ali ipak ne previše, da se ne bi neko uvrijedio) magijama i oružjem zavedete pravdu i ponovo omogućite mladoj Salihi da srijedom poslije napajanja konja šeta uz rijeku s burekom u ruci.

Sacred 3 je nakrcan najpropalijim (h)umorom kojeg ćete ikada vidjeti u nekoj igri – glavni likovi konstantno melju i zbijaju naporne šale, a autori su bili toliko uporni u tome da vas ubiju u pojam da su pored standardnih retardiranih upadica u misijama u igru ubacili i nekakvog lika koji vaše klanje protivnika stalno prati povicima tipa "Sexy!", "I'll still respect you in the morning", "I liiike it!" i sličnim glupostima koje su postale izlizane još prije 40 godina. I to ponavlja sve dok ne isključite ton. A, šta kažete na cutscene u kojima je svaka druga rečenica napisana u ovom stilu: "My people once captured three harbors and a chihuahua, but we returned them. Except for the chihuahua"? Ili pak, na činjenicu da ni bossovi nisu pošteđeni opisa dostojnih Bukvara veselosti; naprimjer: "The Armored Troll – do not feed it"?

Jah.

Uglavnom, jasno vam je – sva potencijalno dobra atmosfera Sacreda 3 koja je mogla proizaći iz moćnog dizajna ruševina, utvrda, sela i pećina kroz koje je moguće prolaziti uništena je totalno neozbiljnim pristupom priči i settingu. Također, gameplay je vrlo jednoličan, budući da misije na kraju igre imaju isti tempo akcije i slične tipove protivnika kao i one na početku, s tom razlikom što neprijatelji naprosto nanose veću štetu. Zaboravite na raznolikost morbidnih kreatura s kojima ste se susretali u Diablu 2.

Razvoj vođenog lika je također primitivan i da nije bezrazložno zakomplikovanog menija, vjerovatno bi izgledao prostije nego "roleplaying" elementi u No One Lives Foreveru 2. Najveći problem je to što, kako sam već spomenuo, opremu ne pronalazite i ne kupujete, nego je otključavate. S obzirom na to da RPG-ove i volimo radi osjećaja da nešto otkrivamo i skupljamo u njima, znate šta vam je činiti. Odnosno, ne činiti.

http://sacred3.deepsilver.com/en/

1/1

 

Ocjena: 2

Cijena: 50 krvnih zrnac... pardon, eura

PLUS
Grafika, dizajn lokacija

MINUS
Jednoličan gameplay, (h)umor, priča, misije

SPECIFIKACIJE:
Žanr: Akcijski RPG
Razvojni tim/izdavač: Keen Games/Deep Silver
Minimalno: Dvojezgreni procesor na 3.0GHz, 2GB RAM, GeForce GT 610 ili Radeon 4770 sa 512MB memorije, Windows Vista SP2, 25GB prostora na disku
Preporučeno: Core i5-4430 ili Phenom 9500, 4GB RAM, GeForce GT 640 ili Radeon HD 5570 sa 1GB memorije
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790