Nisam nikada igrao Quest for Glory serijal, zbog čega sam neizmjerno zahvalan Ozirisu i ostalim silama sudbine, jer mi to omogućuje da ovu igru, ovaj biser gledam potpuno nezavisnim očima. Quest for Infamy predstavlja sjajno iznenađenje i osvježenje za sve one zgrožene glupostima i ogromnom količinom dosade koju današnja industrija igara svake godine iznjedruje.

Radi se o avanturi sa dijetalnim elementima RPG-a, urađenoj u po uzoru na Quest for Glory u retro grafici, zajedno sa pikselima veličine kikirikija i detaljno nacrtanim i dotjeranim portretima likova s kojima razgovarate. Dijalog i opisi u ovoj igri su naprosto nakrcani prizemnim i prostačkim šalama, naročito u prvom poglavlju vaše old-school pustolovine. Naprimjer:

- "Hej, imam pivo u čaši."

- "Je li to problem?"

- "Da, zato što bi mi trebalo biti u stomaku!"

Yep. Uvrede na račun svega i svačega, uključujući i igrača, također nisu rijetke, a upornost s kojom su scenaristi i glumci pokušavali nafilovati igru tekstom odrazila se na činjenicu da gotovo svaki distinktivan objekat u njenom svijetu ima za sebe specifičan i često humorističan opis.



Igrač se nalazi u ulozi sirovine od glavnog lika po imenu William Roehm, koji samo misli na to šta će povaliti, pojesti i ukrasti. Nakon prologa koji odmah započinje kombinacijom neprimjerenih seksualnih anegdota i dijaloga a la Gospodar prstenova, krećete na put razbojnika, lopova ili čarobnjaka, zavisno od toga s kime ste odlučili raditi. Ova specijalizacija sa sobom donosi i mnoge posebne questove ili varijacije na iste za svaku od pobrojanih klasa – da, dobro ste pročitali, replay value ove igre, inače tri puta jeftinije od AAA naslova, nije ispran izraz koji podrazumijeva tek opsesivno-kompulzivno otključavanje achievementsa, nego će vas počastiti novim sadržajem.

Svijet je relativno otvoren za nelinearno istraživanje pri kojem rano možete nabasati na lokacije namijenjene kasnijim questovima. Tako ćete, recimo, šetajući kroz šumu u prvom poglavlju naići na misteriozne ruševine stare vile ili, pak, samo naizgled napuštenu tajanstvenu oronulu kuću na rubu groblja. Istovremeno, likovi su veoma zanimljivi i ovo je jedna od rijetkih igara u kojoj se isplati poslušati sve ono što oni imaju za reći. Zaboravite na hodajuće udžbenike iz Morrowinda – kada vam Kessel sa prostoseljačkim entuzijazmom zaprijeti da će vas pretući motkom ako mu zavedete kćerku, bit će vam jasno da biste propustili mnoge zanimljivosti preskakanjem dijaloga. Radnja se se počinje zakuhavati nakon dolaska nekakvih otkačenih kultista u početni grad, gdje se iz bjegunca pred zakonom i probisvijeta nevoljko transformišete u bitnu figuru u fantazijskom sukobu koji potresa svijet i frakcije u igri. Sloboda istraživanja, humor, kafanske kavge i hrpa interesantnih detalja – generalno, nisam se ovako dobro zabavio uz neku igru još od The Cavea!

1/1

Jedini problemi su činjenica da je prva polovica Quest for Infamyja daleko razrađenija od druge (ali to je ionako problem u gotovo svim igrama ikad, osim možda Gabriel Knighta 1 i nekolicine drugih koje je moguće nabrojati na prste ruku), kao i pomalo suvišna borba. Naime, klanje u QFI-u se, ukoliko ste se specijalizovali za borbu hladnim oružjem, svodi na jadno animirano bockanje sjekirama i mačevima na poteze sa odabranim protivnikom, pri čemu čak nije moguće ni propisno poginuti jer Roehm u slučaju poraza samo biva onesvješten. Pobjeda, pak, donosi mogućnost preuzimanja korisnih predmeta koje je protivnik eventualno nosio. Daleko je opasnije srljati pri "mirnom" istraživanju gradskih područja, budući da ćete za pogrešan potez (mudro razvaljivanje vrata načelnikove kuće mačem, krađa konja naočigled svih, itd.) biti kažnjeni instantnom smrću, game over ekranom i živopisnim opisom svoje krvave smrti. Borba je daleko zanimljivija u slučaju da igrate kao čarobnjak iz prostog razloga što su magije šarolike i dobro animirane.

Autori su nam podarili odličan humor, živopisne likove i gameplay koji ne podilazi ljudima kojima na ekranu treba indikator da bi se odvažili na kretanje u određenom pravcu. I na tome im hvala. Povrh svega, stvar radi i na krastavcu s monitorom, budući da je napravljena na Adventure Game Studio engineu, a dostupna je i za Linux. Ukoliko ste sumnjičavi zato što o igri nema mnogo informacija u medijima (a i ono što ima, uglavnom se svodi na negativne kritike), znajte da je primarni razlog za to najvjerovatnije poprilično liberalan prikaz sisatih žena u igri i još liberalnije komentarisanje istih od strane vječito napaljenog protagoniste. Dakle, navalite!

http://www.infamous-quests.com/home/index.php?page=qfi

Ocjena: 5

Cijena: 20 eura

PLUS
Dijalog, likovi, lokacije, gameplay, zarazno

MINUS
Borba

SPECIFIKACIJE:
Žanr: Avantura/RPG
Razvojni tim/izdavač: Infamous Quests/Phenix Online
Minimalno: krastavac s monitorom, Windows XP ili Linux
Preporučeno: sve jače od toga
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790