Ubisoft Montpellier je jedan od rijetkih studija koje Ubisoft nije puno gnjavio sa razvojem Assassin's Creeda i ostalih franšiza koje neumorno izbacuju iz godine u godinu. Tačnije, nije ih gnjavio nikako – sve do sada. Međutim, izgleda kako je i ovaj francuski tim, inače zaslužan za odličnog Raymana i fanovima omiljeni Beyond Good & Evil, konačno upao u ralje Ubisoftove blockbuster mašinerije, gdje trenutno pomažu na razvoju Assassin's Creed Unityja.

No, prije nego su se bacili na ko zna koji aspekt novog Creeda, a nakon što su igračima ponudili prezabavni Rayman Legends, Montpellierovci su stigli napraviti i Valiant Hearts: The Great War, za Ubisoft pomalo neobičnu avanturu kreiranu u UbiArt Framework engineu.

Valiant Hearts kombinuje nekoliko elemenata, od kojih su neki karakteristični za Ubisoft, a neki baš i ne. Priča igre je tako inspirisana historijom i odvija se tokom Prvog svjetskog rata, a na svakom nivou ćete moći pročitati omanju gomilu enciklopedijskih tekstova o vojnicima, pojedinim bitkama, oružjima, stanju na frontovima i čemu sve ne. Pored toga, tu je još i veća gomila collectiblesa čiji pronalazak otključava dodatne tekstove o stvarima koje ste pronašli, bili to šljemovi njemačkih vojnika, minijaturne francuske lopate za kopanje rovova ili nešto sasvim deseto.

I kako se to sve uklapa u Ubisoftov modus operandi? Pa, mene je podsjetilo na Assassin's Creed, kako zbog same historije kojom je protkana igra, tako i zbog činjenice da će Valiant Hearts svako malo u vama pokušati probuditi onaj "moraš skupit' sve" mentalitet i usput vas natjerati da je pauzirate kako bi pročitali nekoliko rečenica o toj-i-toj francuskoj katedrali ili kanadskim novčićima.

Biće tu i zagonetki u kojima će vam pomoći i vaš vjerni pas, ali ni one – iako uglavnom zabavne i zanimljive – ne predstavljaju ništa revolucionarno

Sa druge strane, cijeli koncept igre i njena 'avantura sa simpatičnim vizualnim stilom i pričom koja će vas rasplakati' furka odišu indie štihom koji od Ubisofta i nisam baš očekivao, uprkos predivnim 2D Rayman platformerima i nedavnom Child of Lightu.

Sam gameplay je na prvi pogled prilično bazičan, ali ne onoliko koliko biste očekivali – za razliku od npr. Walking Deada, ovdje ćete se fokusirati isključivo na zagonetke, dok dijaloga sa drugim likovima i moralnih izbora nema ni na vidiku. Isto tako, iako lagane, zagonetke su me ponekad znale namučiti nešto više nego bilo koja "mozgalica" iz Broken Agea (ako ih uopšte i mogu nazvati mozgalicama).

Usput, od zagonetki nemojte očekivati ništa revolucionarno – biće tu poneka u kojoj trebate složiti cijevi u pravilan oblik kako bi voda iz rezervoara stigla do tuševa, poneka u kojoj trebate odvratiti pažnju drugim likovima kako bi se dočepali željenog predmeta, kao i poneka u kojoj trebate dešifrirati kod, sakriven negdje na nivou, kako bi otključali zaključana vrata.

1/1

A iako likovi u igri komuniciraju isključivo putem stripovskih oblačića, u kojima će vam dati tek osnovne ideje šta traže od vas i šta trebate uraditi, zagonetke su uglavnom logične i neće vas iritirati idiotskim rješenjima kojih se ne bi sjetili bez par pročitanih walkthrough vodiča. Također, čak i ukoliko negdje zapnete, tu je hint sistem koji će vam pomoći, a koji veterani žanra mogu isključiti u opcijama – jednostavno se opredijelite za Veteran mod kada budete počinjali igru.

Sve te zagonetke u igri su ispresijecane sa nešto drugačijim gameplay dionicama – biće tu zabavnog stealtha i isto tako zabavnih sekcija u kojima upravljate jurećim automobilom, izbjegavajući prepreke koje će vam na put iskakati u ritmu klasične muzike (što me je tek sad podsjetilo na odlične muzičke nivoe iz Rayman Legendsa), kao i nešto manje zabavne ritam mini-igre u kojoj ćete liječiti ranjenike pritiskanjem tipki koje vam dolaze sa lijeve strane ekrana...

...što me dovodi do još nekoliko zamjerki na račun gameplaya – pred kraj igre biste se mogli iznervirati pozicioniranjem checkpointa i sporim kretanjem likova, sa kojima je nekad neophodno precizno manevrirati po ratištu, izbjegavajući bombe koje padaju sa neba i mitraljesce koji neumorno pucaju u vašem smjeru (što u prvih nekoliko poglavlja i nije problem, obzirom da ćete imati nešto više vremena da se sklonite na sigurno područje). Također, iako je riječ o više-manje klasičnoj avanturi, u igri iz nekog razloga ne možete nositi više od jednog predmeta sa sobom, zbog čega ćete se nekad morati vraćati sa kraja na kraj "mape" kako bi pokupili novi predmet sa kojim ćete (pokušati) riješiti zagonetku do koje ste u tom trenutku stigli. Da li je Ubisoft Montpellier to implementirao samo kako bi vještački produžio trajanje igre (koja by the way traje nekih 4-5 sati), ili jednostavno nisu znali/mogli/htjeli implementirati klasični inventar – ne bih vam znao reći.

Za svaku pohvalu je i manjak interaktivnog nasilja (protivnike ćete uglavnom moći tek onesvijestiti), što i priliči igri sa jakom anti-ratnom porukom. Tome doprinosi i odlična atmosfera koja će vam prikazati kako horore hemijskog oružja i krvoločnih sukoba koji traju mjesecima, tako i uvijek dobrodošle trenutke ljudskosti, kada vojnici sa suprotnih strana budu pomagali jedni drugima i kada, u ulozi Anne, budete pomagali svim ranjenicima, neovisno od njihove nacionalnosti

I na kraju ću se još malo vratiti priči, koja je svakako highlight igre – na stranu to što igre smještene u Prvi svjetski rat nisu česta pojava, ali Ubisoftu se jednostavno mora odati priznanje na zanimljivoj priči koju su odlučili ispričati u Valiant Heartsu. Inspirisana pismima koja su vojnici slali i primali na ratištu, igra prati četvero likova zarobljenih u vrtlogu rata – Karl je mladi Nijemac kojeg je Francuska početkom rata protjerala iz države, Emile je njegov punac, kojeg je regrutovala Francuska vojska i koji će se naći na suprotnoj strani prve linije u odnosu na Karla, a tu su i Anna, Belgijanka koja je svoju veterinarsku karijeru zamijenila bolničarskom, te Freddie, Amerikanac koji se na početku rata pridružio francuskoj vojsci, tražeći osvetu za mladenku koju mu je ubila Njemačka vojska.

Njihove priče će se ispreplesti na itekako zanimljive načine i, uprkos tome što u igri neće progovoriti skoro nijednu jedinu riječ (sa vremena na vrijeme će tek promumljati nešto), velike su šanse da ćete za njihove sudbine na kraju koliko-toliko mariti – možda ne toliko da se rasplačete, ali vjerovatno više nego ste to očekivali.

Posljednje što sam od Ubisoft Montpelliera očekivao nakon odličnog Rayman Legendsa je bila avantura u kojoj ću, između ostalog, sa njemačkim vojnikom bježati iz francuskih zatvora za ratne zarobljenike u Prvom svjetskom ratu kako bih se konačno vratio svojoj porodici. I ne mogu reći da me igra razočarala – atmosfera i priča su i više nego dobre, a bilo je tu i zanimljivih zagonetki i gameplay momenata... ali i nešto manje zanimljivih segmenata i neinspirativnih zagonetki. Pa, ukoliko vam sve navedeno zvuči iole privlačno, svakako zaigrajte Valiant Hearts.

valianthearts.ubi.com

Ocjena: 3

PLUS
izgleda odlično, zanimljiva priča, dobra atmosfera, zagonetke su tu i tamo zabavne i zanimljive;

MINUS
nepostojanje inventara, bolničarska mini-igra je dosadna, za svaku zanimljivu i zabavnu tu je po jedna meh zagonetka;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: avantura;
Razvojni tim: Ubisoft Montpellier;
Izdavač: Ubisoft;
Platforme: PC (testirano), PlayStation 4, PlayStation 3, Xbox 360, Xbox One;