Broken Age nije samo igra koja je otvorila oči brojnim developerima i pokrenula lavinu gaming projekata na Kickstarteru, već je i prva point’n’click avantura iz pera Tima Schafera u posljednjih 16 godina. A ako nekim slučajem ne znate ko je Tim Schafer, onda ste barem morali čuti za neke od igara koje je napisao i dizajnirao, bilo da ste ljubitelj point’n’click klasika kakvi su Day of the Tentacle, Full Throttle ili Grim Fandango, bilo da ste uživali u nekom od njegovih novijih naslova kakvi su Psychonautsi ili Brutal Legend.

I nema potrebe da se zavaravamo – iako smo proteklih petnaestak godina, a pogotovo sredinom prošle decenije, nerijetko mogli čuti žalopojke brojnih igrača koji su point’n’click žanru konstantno pisali osmrtnice, dotični zapravo nikada nije iščezao sa gaming scene. Uostalom, i sam Schafer je u svom pitch videu na Kickstarteru rekao kako avanture i dan danas postoje barem “u našim snovima, sjećanjima i... u Njemačkoj”. No, šalu na stranu – naravno da Nijemci nisu jedini koji su proteklih godina dizajnirali point’n’click avanture – čini mi se kako bi upravo Broken Age mogao ponovo potaknuti interesovanje šire gaming javnosti za ovaj stari žanr.

3,45 miliona dolara kasnije

Nakon što su od igrača i fanova na Kickstarteru zatražili 400.000 dolara kako bi kreirali novu point’n’click avanturu i snimili epizodni making of dokumentarac, Tim Schafer i Double Fine su u idućih mjesec dana zaradili preko 3,45 miliona US dolara. Sa čime je porastao i njihov dizajnerski apetit, pa smo umjesto malog projekta dobili punokrvnu point’n’click avanturu sa odličnom produkcijom, likovima kojima su glasove posudili vrhunski glumci i šta sve ne. Istina, u ovom trenutku nam je dostupno tek njeno prvo poglavlje, dok ćemo drugo zaigrati za nekoliko mjeseci (kupovinom prvog poglavlja automatski dobivate i drugo čim bude objavljeno), ali već sada sa sigurnošću mogu reći kako se dvogodišnje čekanje itekako isplatilo.

U svojoj biti, Broken Age je priča o odrastanju i prati paralelne avanture dječaka Shaya i djevojčice Velle, koji žive prilično neobične živote. Shay je tako zarobljen u svemirskom brodu na kojem se majčinski nastrojena umjetna inteligencija brine o svakom njegovom koraku, dok Vella živi u naizgled idiličnom seocetu čiji stanovnici je uskoro planiraju žrtvovati ogromnom čudovištu kako bi održali tradiciju, ali i svoje glave na ramenima.

I koliko god premisa priče bila zanimljiva i neobična, bez dobro napisanih dijaloga i likova, sav trud Double Finea bi pao u vodu. Srećom, Schaferov scenarij je i više nego kvalitetan, što će vam postati jasno još u prvim minutama igre. Naime, Vella će vam odmah dati do znanja da i nije baš oduševljena činjenicom kako će uskoro postati hranom nadolazećem čudovištu, iako će se sa svojim pobunjeničkim stavovima suprotstaviti tradiciji svog naroda i željama skoro cijele porodice. Sa druge strane, taman kada primijetite u koliko se zapravo banalnim situacijama i u kakvim se sve “zanimljivim avanturama” nalazi Shay, shvatit ćete kako je to savršeno jasno i njemu samom. Bilo da pokušava spasiti malene krpene lutke iz lavine sladoleda, bilo da “upravlja” svemirskim brodom sa mosta na kojem instrumenti i kontrole podsjećaju na igračke za dojenčad, Shayova patnja će vam biti itekako opipljiva.

I koliko god premisa priče bila zanimljiva i neobična, bez dobro napisanih dijaloga i likova, sav trud Double Finea bi pao u vodu. Srećom, Schaferov scenarij za Broken Age je i više nego kvalitetan.

Tu negdje će se i Vella i Shay pobuniti protiv autoriteta i smjernica koje im je nametnula okolina, što će Vellu spasiti čudovišta i odvesti u neka sasvim nova područja njene zemlje, dok će se Shay zateći u nepoznatim i nikada ranije viđenim dijelovima svog svemirskog broda, izbjegavajući pogled uvijek prisutne umjetne inteligencije koja mu glumi roditelje.

Očekivano, kroz svoje avanture u Broken Ageu ćete sresti i gomilu drugih likova, od kojih je teško izdvojiti najbolje, jer su svi toliko neobični i zanimljivi, počevši od Harm’nyja Lightbearda, lidera nebeskog naroda koji iz svojih imena izbacuju slova kako bi bili lakši i kako ne bi propadali kroz oblake, preko paranoičnog drvosječe-hipstera Curtisa, pa do drveta koje priča i čija mržnja prema ljudskom rodu je koliko opravdana, toliko i smiješna (na Vellino: “I’ve never seen a talking tree before!”, drvo će odgovoriti: “And I’ve seen plenty of axe wielding human murderers before!”).

Svi oni su odglumljeni jednostavno fenomenalno – suzdržanom i povremeno razigranom Shayu glas je posudio Elijah Wood (Frodo Baggins iz Gospodara Prstenova), umjetnu inteligenciju smirujućeg glasa na njegovom svemirskom brodu je odglumila Jennifer Hale (FemShep iz Mass Effecta), a od poznatijih imena, tu su i Will Wheaton u ulozi Curtisa, kao i Jack Black, koji je svoj glas posudio Harm’nyju Lightbeardu.

1/1

 

I, kao šlag na tortu, art dizajn igre je jednom riječju – predivan, čemu doprinose kako maštovito zamišljene, tako i predivno nacrtane lokacije. Drugim riječima, za vizuale možemo zahvaliti kako Schaferu i ostalim scenaristima kojima su na pamet pala mjesta poput Merilofta (naselja u oblacima gdje ljudi nose cloud shoes i žive sa pticama) i Shellmounda (koji me je, iz nekog razloga, podsjetio na Secret of Monkey Island), tako i glavnom art-dizajneru Nathanu Stapleyu i ostalim članovima art divizije u Double Fineu. Jer upravo su oni ti koji su sve to predivno naslikali i obojili pastelnim bojama, zbog čega je nemoguće ne opustiti se i uživati u pogledu na svaku scenu u igri.

To point’n’click or not to point’n’click?

Sa aspekta gameplaya, Broken Age je tradicionalna point’n’click avantura u kojoj ćete pričati sa gomilom zanimljivih likova i usput riješiti pokoju zagonetku. I sve to bez ikakvih moralnih izbora ili bilo kakvih grananja priče ovisno o vašim akcijama. 

No, na žalost ljubitelja old-school glavolomki na kojima su se prije koju deceniju gubili sati i dani, sve zagonetke u Broken Ageu su izuzetno jednostavne i svodiće se tek na davanje pravog predmeta iz inventara pravom liku u pravo vrijeme (kombiniranje pojedinačnih predmeta u neke lude nove iteme je skoro pa nepostojeće i, ako me sjećanje dobro služi, u prvom poglavlju se pojavljuje tek jednom). Ako ništa, većina zagonetki je savršeno logična i na probleme ćete naići tek onda kada na nekoj od brojnih lokacija propustite istražiti sve interaktivne tačke.

Zagonetke u Broken Ageu su izuzetno jednostavne i svodiće se tek na davanje pravog predmeta iz inventara pravom liku u pravo vrijeme

Što uglavnom neće biti neki problem (meni se desilo svega par puta; hint: ne propustite potražiti najnižu granu na drvetu u Meriloftu), uprkos minimalističkom interfejsu, očigledno prilagođenom igranju na ekranima osjetljivim na dodir. Naime, iako je igra za sada dostupna isključivo na PC-u, gdje ćete je igrati samo sa mišem, neće vam dugo trebati da shvatite kako je Double Fine interfejs napravio takvim da sve akcije možete izvesti i na touchscreenu – inventar aktivirate klikom na donji lijevi ugao ekrana, dok se ostatak interakcije sa likovima i lokacijama isto tako svodi samo na jedan klik ili eventualno drag’n’drop nekog od predmeta iz inventara na nekog od likova na ekranu. I dok će neki igrači Schaferu i ekipi zamjeriti potpuno izbacivanje bilo kakvih dodatnih opcija poznatih iz starih avantura (Take, Use, Look at i sl.), ne mogu reći da sam sa dotičnom odlukom imao problema. Iako bih, da budem iskren, u drugom poglavlju volio vidjeti nešto više komplikovanijih zagonetki.

I nakon svega rečenog, ne preostaje mi ništa drugo nego vam preporučiti da i sami zaigrate Broken Age ukoliko iole volite point’n’click avanture, neobične priče i opus Tima Schafera i njegove ekipe iz Double Finea. Pa ko zna, možda vas upravo njihova nova avantura uspije (ponovo) zainteresirati i za druge igre iz žanra dok budete čekali drugo poglavlje i razrješenje Shayove i Velline priče. Mene sigurno jeste. 

http://www.brokenagegame.com

 

PLUS
Opuštajuća atmosfera, zanimljiva priča, humor, likovi, predivni vizuali i zvuk;

MINUS
Zagonetke su mogle biti malo komplikovanije;

SPECIFIKACIJE:
Avantura;
Double Fine