Video recenziju Google Glass-a možete pogledati na ovom linku.

Iako su napredni satovi trenutni hit kod ljubitelja tehnologije, Google Glass su tehnološki i inženjerski mnogo zanimljiviji proizvod. Prije svega zbog potpuno novog koncepta korištenja uređaja, koji kao da pokazuje kakva nas tehnološka budućnost očekuje. A tu je i pitanje privatnosti, na koje tek treba da dobijemo potpuni odgovor. Ali prije nego što počnemo previše filozofirati, pogledajmo kako Google Glass izgleda i radi u praksi.

Google je svoje naočale počeo prodavati 15. aprila 2013. godine, ali su za cijenu od 1.500 američkih dolara do njih mogli doći samo odabrani developeri. Malo više od godinu dana nakon toga, od 15 . maja ove godine, Google Glass su dostupne široj publici na američkom i engleskom tržištu. Cijena se nije promijenila, što Google opravdava činjenicom da se još uvijek radi o inženjerskom primjerku koji nije spreman za masovnu upotrebu.

Kompletna tehnologija je još uvijek u razvoju, te su kupci naočala uglavnom softverske kompanije koje testiraju Google Glas softver, baš kao što je i domaća kompanija Atlant BH, koja nam je i ustupila uređaj na test.
Kada se komercijalna verzija pojavi na tržištu, cijena bi trebala spasti na nivo prosječnog naprednog telefona. To ne treba da čudi, jer iako izgledaju i funkcionišu kao da su došle iz budućnosti udaljene dvadesetak godina, u Google naočalama zapravo nema neke posebno skupe tehnologije. Čitav uređaj je sastavljen od dijelova koji su manje više već u masovnoj upotrebi. Naravno, ono što Google Glass čini posebnim je način na koji je Google sve spojio u kompaktnu cjelinu.

Trenutno jedini raspoloživi model nosi ime Google Glass Explorer. "Cvike" izgledaju prilično moderno, a nas su podsjetile na one koje nosi biciklisti na Tour De France-u i sličnim trkama, samo bez stakala. Mada, jedna tamna stakla ćete dobiti u zanimljivo dizajniranoj kutiji, pa je utisak bicikliste potpun. Google Glass je moguće dobiti i sa okvirima na koje je moguće montirati i dioptrijska stakla, a za dizajn je Google slušao savjete talijanske kompanije Luxottica, koja je poznatija kao vlasnik Ray-Ban-a. Za sada postoji jedino verzija za postavljanje na desno oko, a teoretski bi se mogle postaviti na većinu standardnih dioptrijskih naočala. Titanijumski okvir je prilično lagan, pa su naočale prilično udobne. Oni koji su navikli na nošenje naočala neće imati nikakvih problema sa navikavanjem i dužim nošenjem. Jedino je nezgodno što se Google naočale ne mogu sklopiti kao i obične.

1/1

Google Glass se sastoji od dva glavna dijela. U onom koji ide iza uha nalazi se baterija i jedna vrlo cool stvar – zvučnik koji zvuk prenosi putem kostiju glave. Ipak, za najbolji kvalitet zvuka i telefoniranje treba koristiti mono USB slušalicu koja se isporučuje uz naočale, a moguće je kupiti i stereo slušalice za slušanje muzike.

Prednji dio naočala sadrži procesor, kameru i ekran, a vanjska površina je osjetljiva na dodir. Procesor OMAP 4430 ima dvije jezgre, uz 2 GB sistemske memorije i 16 GB flash memorije od koje korisnici mogu iskoristiti nekih 12 GB. Ekran, odnosno projekcija uz pomoć prizme ima rezoluciju 640x360 piksela, ali zbog blizine oku Google navodi kako imate utisak da gledate ekran dijagonale 25 inča ili 64 cm sa daljine od 2,4 metra. Zbog činjenice da je projekcija transparentna, kvalitet slike nije na nivou jednog TV-a ili kompjuterskog monitora, ali je sasvim upotrebljiva. Tokom našeg testa nismo imali većih problema sa čitanjem sadržaja web stranica i na direktnom sunčevom svjetlu.

Kamera naočala pravi fotografije od 5 MP, a video je 720p rezolucije. Kvalitet je na nivou malo boljeg telefona srednje klase, dakle uz dovoljno svjetla dobićete sasvim upotrebljive fotke i video snimke.Pored tipke za uključivanje naočala, postoji i tipka za kontrolu kamere – kratki pritisak za fotografisanje, duži za video snimak. Kamera snima video u trajanju od 10 sekundi, a ograničenje se ukida ponovnim pritiskom na tipku kamere. Kadriranje u početku može biti neobično, ali uz malo prakse sve postaje vrlo fluidno.

Baterija je dovoljna za 3 do 5 sati rada, što je prilično malo. Ipak, treba se sjetiti da govorimo o inženjerskom primjerku opreme koji je namijenjen developerima za testiranje i razvoj, pa ćemo konačni sud ostaviti za vrijeme kad se pojavi komercijalna verzija naočala.

Najzanimljiviji dio naočala je softver odnosno način na koji je Google riješio upravljanje uređajem koji nema niti jedan konvencionalni kontrolni interfejs. Prva konfiguracija naočala se obavlja uz pomoć aplikacije MyGlass za Android i iOS uređaje. Najvažniji korak je spajanje na postojeću bežičnu mrežu, pošto su naočale vrlo ovisne o Internetu. MyGlass aplikacija se koristi i za kasniju konfiguraciju, što podrazumijeva instalaciju aplikacija i spajanje na druge bežične mreže. Naočale su generalno nezavisne od naprednog telefona, ali je on vrlo često potreban. Kako za 3G ili neku sličnu konekciju na Internet, tako i za telefoniranje i SMS komunikaciju.

Upravljanje naočalama se obavlja kombinacijom glasovnih komandi i dodirom. Trenutno postoji ukupno sedam pokreta prstom koje naočale prepoznaju. To su dodir sa jednim ili dva prsta, zatim swipe pokret naprijed ili nazad sa jednim ili dva prsta, te, konačno, swipe pokret prema dole jednim prstom koji je zapravo cancel komanda.

Što se prepoznavanja glasovnih komadi tiče, stvar radi jako dobro. Naravno, pod uslovom da dobro vladate engleskim jezikom. Može se reći da prepoznavanje glasovnih komandi radi bolje od sve tri slične platforme koje postoje na naprednim telefonima – Google Now, Siri i Cortana. Pored izbora funkcija i softvera instaliranog na naočalama, glasovne komande možete koristiti za pretragu Interneta, traženje adresa za navigaciju ili biranje imena iz adresara. Naravno, sve to važi samo za engleske nazive ili imena. Domaći pojmovi se uglavnom moraju spelovati, a rezultati su promjenjivi. Čitanje i diktiranje mailova, SMS-ova i postova na društvenim mrežama je sasvim moguće, ali je to trenutno ipak lakše raditi na telefonu ili laptopu.

Kao što se moglo i očekivati, funkcije naočala su jako vezane za Google servise. Što ih više koristite, to će i naočale biti korisnije. Ovde valja napomenuti da Google servisi nudi značajno manje sadržaja vezanih za našu zemlju, posebno Google Now, pa samim tim u našoj zemlji Google Glass nude manje nego Amerikancima ili Englezima.

Najvažnija stvar za naočale su aplikacije. Moguće ih je instalirati iz MyGlass aplikacije, ali će navodno aplikacije biti moguće instalirati i samostalno. Pored aplikacija koje podržavaju Google servise, tu su još Facebook, Twitter i Foursquare, nekoliko aplikacija za navigaciju i trčanje, nekoliko jednostavnih ali zabavnih igara, te još pedesetak aplikacija različitih namjena. Još jednom moramo ponoviti da je sve u ranoj razvojnoj fazi, pa se prave inovacije tek trebaju pojaviti.

Google Glass vrlo snažno podstiču na raspravu o privatnosti. Na primjer, nedostaje standardna crvena lampica koja signalizira snimanje, mada je moguće primijetiti da projekcijski ekran radi, odnosno da bi vas vlasnik naočala mogao snimati. Isto tako, vožnja automobila, motocikla, pa čak i bicikla sa Google Glass-om su vrlo rizični. Vrlo je lako fokusirati se na projekcijski ekran i zaboraviti da učestvujete u saobraćaju, što može imati opasne posljedice.

Sve u svemu, Google naočale su zanimljiv i inovativan komad hardvera, koji nas je vrlo prijatno iznenadio. Očekivali smo uređaj na granici upotrebljivosti, ali je situacija zapravo puno bolja. Već sada se mogu upotrebljavati za neke zadatke koje obavljamo na naprednim telefonima, a situacija će se popraviti povećanjem broja aplikacija koje koriste prednosti projekcijskog ekrana. Prema svemu viđenom čini nam se da bi se klasični monitori i televizori uskoro mogli preseliti u tehnološku istoriju.

Cijena: 1.500 USD

Zahvaljujemo se kompaniji Atlant BH na ustupljenom uređaju http://www.atlantbh.com

SPECIFIKACIJE:
https://www.google.com/glass/start/