Main menu
Welcome, Guest
Username: Password: Secret Key Remember me

TOPIC: Pod banderama vječnosti

Pod banderama vječnosti 4 years 3 months ago #3238

  • Bijeli-Plašt
  • Bijeli-Plašt's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Nino, btw
  • Objave: 440
  • Thank you received: 397
Sad kada je baklava pojedena, a tepsija čeka da je neka snažna, muška ruka oriba, mogu konačno baciti retrospektivno oko na Obsidianov Pillars of Eternity.

Uh.... Zgrabite po bocu vode, bit će vrelo ljudi. :whistle:


picture hosting

Kako mi je uopće početi? Već sad mi se čini tako beznadnim pokušaj izražavanja misli o nečemu tako ogromnom kao što je PoE. Ogromno ne samo u smislu dužine igranja, a PoE biste mogli igrati stotinama sati pošto je najavljen prvi dio dodatne kampanje uz novu zakrpu, već ogromno i u smislu učinka i dojma koji je ovaj naslov ostavio na mene. A ostavio je velik dojam, mada to samo po sebi ne odaje sve primjese i oprečne slojeve tog dojma.

Sada mi je drago što se nisam zaletio u postanje nakon što sam tek zaigrao igru sa prvim likom, jer bih sada morao urediti ili možda sasvim precrtati veći dio onoga što sam bio naumio reći. Između tog i trenutnog playthrougha je prošlo od mjesec dana, tako da je ovaj drugi, po meni, trjezniji od onog prvog. Isprva sam bio preopijen cijelim iskustvom pravljenja lika, određivanje rase, klase i priče iza samog lika (sve one poslastice u RPG-ovima, znate?) da bih upio i ostale aspekte igre u cijelu stvar. Igri na čast, sve su to stvari koje ona dobro radi a koje nedostaju u mnogim novijim RPG-ovima, u kojima mahom igrate lika koji je razvojni tim već odabrao za vas.

Bez daljeg olakšavanja, reći ću da je Pillars of Eternity igra koja me je istovremeno najviše iznenadila (u veoma pozitivnom smislu) te najviše razočarala (očito u lošem) u posljednjih par godina. Nikada prije nije jedan naslov izazivao toliko oprečnih, sukobljenih i dvosmislenih osjećaja u meni kao PoE. Igra je jednostavno istovremeno veoma, veoma dobra, ali i loša ili često prosječna, zavisno iz kojeg ugla gledate na jednu stvar ili drugu. :huh:

Igra ima dosta čari, i mislim da joj je to osiguralo blagonaklon osvrt na mnogim portalima i kanalima YouTube ličnosti, što nije loše ili pogrešno. Igra sasvim zaslužuje pohvalu -- za neke stvari. Ono što je mene dotaklo jeste svijet u kojem je Obsidian smjestio svoju najnoviju avanturu, pored kojeg se većina stvari iz Forgotten Realmsa ili bilo čega iz šešira Wizards of the Coast-a sada čini stereotipičnim, ili karikaturnim. To je jedan veoma razrađen svijet, koji ima ono što se često naziva "gravitas", težina, potpunost, zaobljenost, a Obsidian veoma pametno skraćuje novokomoniranje mitologija da bi zaoblili taj svijet, a i s time odbacuju nekoliko ustanovljenih i ustaljenih žanrovskih lakrdija.

Naglasak na dušu (što je i sama žiža cijele priče) i na njeno postojanje je možda najzanimljivija stvar koju sam imao priliku iskusiti u nekog igri u posljednjih nekoliko godina. Naime, za razliku od našeg sve više materijalističkog svijeta, u svijetu PoE-a, duša ima glavnu ulogu u svakodnevnom životu. Likovi se muče sa njom, neki i zaziru od svoje duše jer nemaju vlast nad njom, tako divljim i neobuzdanim stvorenjem. Drugi se plaše za svoju dušu, od bolesti duše koje napadaju i troše je. Cijelim svijetom vlada bojazan od krnjenja duše -- gubitka djelića duše pri rođenju, zbog koje je svako utjelovljenje duše manje "cijelo" od zadnjeg, a čiji je krajnji rezultat rađanje ljudi bez duše, što čini njihovu zadnju smrt konačnom. Zbog toga je svijet PoE-a tako unikatan među novjim igrama, knjigama i serijalima svih vrsta unutar žanra epske fantastike.

Sama priča i način na koji je ispričana, te likovi koje srećete i njihove pozadine su odlično prikazani u ovom svijetu, da se nerijetko zapitam kako bih se ja snašao u njemu, ili šta bi neki lik (poput Durance-a) mislio o nečemu iz stvarnog svijeta A kada vas igra uspije natjerati da mislite o svojoj duši i njenom (ne)postojanju, znate da je posrijedi nešto što je promijenilo vaše igraće iskustvo.

To me je najduže držalo uz PoE: svijet, teomahija u pozadini cijele priče, likovi i setting -- i da je PoE knjiga ili interaktivna novela, rekao bih da je najbolja na svijetu. Ali nije, PoE je na kraju krajeva igra, a igra se mora igrati. Gameplay se sastoji dvije komponente: Roleplayinga (dijalog, građenje lika, donošenje ključnih odluka, inače interakcija sa igrom van borbe) i borbe. Mogućnosti roleplayinga unutar PoE su odlične! Na početku možete odrediti pozadinu svog lika, pored njegove klase, koje određuje koje opcije ćete imati u razgovoru sa drugim likovima, a čak i unutar tih razgovora ćete imati priliku da "doradite" svog lika kroz veoma razgranate odgovore i pitanja.

A borba?


image hosting free


windows screen capture

Najslabiji dio igre, bojim se. Momci su se potrudili prenijeti sve one stvari iz starih igara poput različitih oblika štete (probadanje, zasijecanje, itd) i statistika koje imaju neku vrstu interakcije međusobom. Na borbeni sistem iz BG, Icewind Dale-a i ostalih igara na Infinity pogonu, dodati su i talenti -- sposobnosti koje aktivirate po potrebi, za razliku od ostalih vještina koje su pasivne prirode. Međutim stara boljka starih igara je ostala neizlječena. Naime, da biste preživjeli susret sa bilo čime što nije omanji glodar, vaša družina mora imati veći "health pool" od vašeg neprijatelja, a najviše zdravlja imaju melee klase, koje su potrebne za zdravu družinu ali su također i najmanje zanimljive za igranje zbog odsustva aktivnih vještina.

Fighter ima tek nekoliko aktivnih talenata, a većina su zaključani dok ne ispunite preduslov i dođete do određenog levela. Paladin, na primjer, dobiva jedan na svakom drugog level-upu, dok čarobnjaci mogu uvrstiti nove čini u svoj knjigu bajalica na svakom novom level-upu. Nažalost, većina naoko korisnih čini je ustvari neupotrebljivo.
Da pojasnim: pojedinačna snaga neprijatelja je nevažna, sve dok imate brojčanu nadmoćnost nad njima, jer ih onda možete "pokrivati" sa svim članovima družine. Možete veoma lako dokosuriti grmalja sa dvoručnom sjekirom jer ga napadate sa šest likova, a on može napadati jednog. Nasuprot tome, skupina neprijatelja koja ima više članova od vaše družine, iako pojedinačno slabijih od svakog vašeg lika, bit će u velikoj prednosti nad vama, jer svaki vaš lik može napadati jednog njihovog, dok oni mogu svakog napadati sa nekoliko svojih.

Ovo je ogroman problem jer se apsolutna većina susreta sa neprijateljima dešava u ovakvim okolnostima, te nerijetko u uskim prostorima, koji su daleko pogodniji za neprijatelje nego za vas. Iskreno, često mi se čini da je igra nepotrebno teška kako bi se dodvorila onom elementu igrača koji su donirali novac, a koji sebe smatraju hardcore gamerima, pravim igračima, koji trebaju pravi izazov da bi doživjeli pravi orga...nizacioni uspjeh. :whistle:
Kako spomenuh, većina čini je nekorisna jer ih je nemoguće iskoristiti. Većina AOE štete, potrebne za uklanjanje većih grupa neprijatelja, ima simetričan učinak na vaše likove kao i neprijatelje, a istovremeno je veoma teško baciti prokletu vatrenu kuglu na neprijatelja sa tako nepotrebno dugim vremenom za samo bacanje. Tako da dok se vaš majstor nadnaravnog protegne i uzvadi štapić, vaši protivnici će oštriti oštrice na kostima vaših kolega. A imajte na umu da sa gubitkom člana družine gubite i njegove spodobnosti, često ključne za održavanje ostatka ekipa na nogama.

Ako vam se ovaj opis borbe čini poznati, to znači da ste igrali Neverwinter Nights 2, još jednu igru od momaka i cura iz Obsidana, koja je patila od posve istog problema. Ne usudim se ni pomisliti na šta sve liči na višoj postavci težine, u kojoj se vjerovatno neprijatelji grupišu u grupe po jedanaest igrača te imaju navijačke skupine iza sebe.

Do trena pisanja, na dvadeset i dva sata igranja (po Steamu), odlučio sam napraviti pauzu sa trenutnim likom i napuniti baterije, prije nego što se odvažim prijeći u završni čin, a konac drugog čina me je sasvim otrijeznio od početne pomame. Ne bih rekao da sam "izgorio", ali nisam daleko od toga i ne bih htio da mi se zbog toga igra ogadi. Moj neki konačni zaključak jeste da je igra dovoljno dobra da me primami i pored zaista osnovne i nedovršene borbene mehanike, koja je na kraju najveći propust, zajedno sa kontrolama i dijelom UI-ja, te opisima na talentima i vještinama koji u prvi plan stavljaju flavor text, a tek onda efekt talenta ili vještine, što je krajnje banalno.

Na kraju, moram pohvaliti iznenađujuće razrađen stealth sistem, koji sadrži nivoe detekcije od neprijatelja, za razliku od starijih igara u kojima biste odmah bili otrkiveni čim bi bacanje kockice u pozadini rezultiralo nepovoljno po vas. Tako da sada imate priliku povući se ako neprijatelj posumnja da ste u blizini i tako poštedjeti ostatak vaše ekipe.


image free hosting
Magic: The Gathering -- Red/Black;
Shadow Era -- Templar Allies;
Hearthstone -- Control Warrior;
to je sve što morate znati.
The administrator has disabled public write access.
The following user(s) said Thank You: Asko, Serious NERD, Haris Mujkic, Elfudin

Pod banderama vječnosti 4 years 3 months ago #3241

  • Serious NERD
  • Serious NERD's Avatar
  • Offline
  • Elite Member
  • Objave: 212
  • Thank you received: 201
Meni se čini da Obsidian prati neki trend u razvoju igara, ne znam tačno šta su sve napravili ali od ovih što znam i koje si ti nabrojao svaka ima nekih problema sa gameplayem ali ima odličnu priču i likove. Prvenstveno mislim na F:NV koji sam igrao, a za ostale: Alpha Protocol, NVN i PoE se može primjetiti iz raznih recenzija i osvrta.
The administrator has disabled public write access.
The following user(s) said Thank You: Bijeli-Plašt

Pod banderama vječnosti 4 years 2 months ago #3242

  • Bijeli-Plašt
  • Bijeli-Plašt's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Nino, btw
  • Objave: 440
  • Thank you received: 397
Ono što se ne može osporiti jeste da je u igru uloženo dosta truda, jednom kada pogledate šta su sve ubacili u staru formulu Infinity igara: DALEKO bolji stealth sistem, brdo snimljenog dijaloga sa veoma kvalitetnim VO-om, trodimenzionalne lutke za tijela likova i čudovišta, pravljenje članova družine ako vam oni ponuđeni nisu po ukusu, dizajn nivoa je bez sumnje odličan (uz malu kvačicu da ponekad neke zgrade imaju čudne proporcije u poređenju sa drugim na istoj ravni).

Bojim se da je ispunjavanje svih onih Kickstarter ciljeva skratilo vrijeme za play testing, pa je borba ostala bolno neuglačana. :pinch:
Magic: The Gathering -- Red/Black;
Shadow Era -- Templar Allies;
Hearthstone -- Control Warrior;
to je sve što morate znati.
The administrator has disabled public write access.
The following user(s) said Thank You: Serious NERD
Time to create page: 0.259 seconds