Main menu
Welcome, Guest
Username: Password: Secret Key Remember me

TOPIC: Osvrt na developere i njihove igre

Osvrt na developere i njihove igre 4 years 2 months ago #3152

  • Bijeli-Plašt
  • Bijeli-Plašt's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Nino, btw
  • Objave: 440
  • Thank you received: 397
Ovdje bismo raspravljali o svojim omiljenim razvojnim timovina i njihovim igrama, a ja ću početi sa Arkane-om.

Nažalost, kopajući kroz arhive i historijate na raznim sajtovima, matičnim i popratnim, nisam uspio iskopati dovoljno podataka o začecima ovog razvojnog tima. Najveći dio je bio na francuskom, koji ne poznajem, mada poznajem nepozudanost Google Translate-a, tako da nisam ni pomišljao da prevodim cijele strane sa njim.

Danas, naravno, ovaj tim je poznati Dishonoredu, čiji nastavak je najavljen nedavno, mada uz manje hype-a, moram zamijetiti, usporedno sa prvom igrom. Moj prvi "kontakt" sa Arkaneom je došao kroz nama svima omiljeni informatički magazin, koji je za vrijeme papirnog izdavanja bio obavezna kupovina. Ne sjećam se koji je to broj tačno bio, no naslov recenzije za Arx Fatalis je bio "Morrowind u podzemlju", ako se ne varam, ili nešto tomu slično. Pošto u to doba nisam imao mašinu sposobnu za dizanje bilo čega kodiranog u mladom dvadeset i prvom vijeku, morao sam se zadovoljiti gledanjem slika, što zvuči pomalo pervezno, ali mislim da smo svi dovoljno zreli da prijeđemo preko toga.

:silly:

Igru sam pošteno odigrao koju godinu kasnije, a ostala mi je u međuvremenu u mislima mahom zbog settinga. Ne mogu vjerovati da se niko nije odvažio napraviti nešto nalik Ultime Underground od Arx Fatalisa. Radnje igre se dešava u svijetu čije je sunce umrlo, pa su stanovnici morali potražiti spas u velikim pećinama pod površinom, gdje su različite rase odmah zacrtale poslovične crte u pijesku što se tiče teritorije. U sve to se umiješao i bog smrti i uništenja, koga vi, naravno, morate zaustaviti.

Igru krase veoma atmosferični nivoi, spojeni međusobno u veoma zanimljiv svijet. Tumarat će te od gornjih, ljudskih nivoa, te se spuštati sve dublje kako radnja odmiče u zaista užasne (čitaj: čisti horor, ali u dobrom smislu) bezdane. Sjećam se jedne grobnice pod nivom početnog grada, u kome se nalazi nekakva oprema, no mjesto je tako ukleto da ukleta katedrala iz The Mračnog Projekta izgleda spokojno. :blink:

Inovacija je svakako bio sistem bacanja čini, u kome biste ocrtali određeni znak u zraku i tako aktivirali magiju. Zanimljivo u teoriji, veoma, veoma naporno u praksi, tako da sam igru igrao kao melee lik. Razmišljajući o tome, naletio sam na prvu kvačicu u idejnom toku i tijeku Arkane Studiosa.

Sljedeća igra, i moja najdraža, jeste Dark Messiah: Might and Magic, čija recenzija također izašla u našem omiljenom informatičkom časopisu (BUG-u :P ), gdje je dobila ocjenu od 70-75 od stotinu, ako se ne varam. Više i ne bi zaslužila, jer je puna zaista srceparajuće velikih lapsusa u vezi priče, razvoja radnje i likova. Elem, vi vodite mladog i nadasve zgodnog junaka u njegovoj potrazi, u pratnji slasne đavolice, koja se nastanila u stijenkama njegovog srca, bukvalno. I to je priča, u principu.
No ono što je važnije od priče jesu mačevi. Da, mačevi. Dark Messiah ima najbolju borbu sa hladnim oružjem iz prvog lica ikada skovanu i kodiranu u jednu igru. Koristite se jakim, slabim, kružnim zamasima; ubodima odzgor i sa strana kako biste iza neprijatelja ostavili leš sa dosta nepotrebne prozračnosti.

Igra također ima i sistem magije i šunjanja, no od ovo dvoje, prvo je daleko zanimljivije, tim više jer se tako lako može kombinirati sa melee-om. Mada je začeta kao nastavak Arx Fatalisa, koji se dao iščitati obećanjem tumaranja po površini ovog svijeta, igra je smještena u Might and Magic svemir, a otvorene međuspojene pećine su zamijenjene Half-Life-olikim "koridorima i arenama". Donekle razumljivo, pošto su Source igre morale sačekati Episode 2 da bi se obistinila obećanja o ogromnim nivoima bez učitavanja, što je tek donekle ispunjeno u zadnjem poglavlju Episode 2.

Dark Messiaha sam prekucao nekoliko puta, i uvijek sa naročitim guštom. Pošto je priča tako zaguljena, mogu se jednostavno posvetiti odstranjivanju jednih dijelova tijela od drugih katanom iz Gorštaka. Imate nekoliko "moralnih" odluka na putu od prvog odrubljivanja glave do zadnjeg, no oni su mahom nevažni. No usput bilo rečeno, ako odaberete plavušu od dvije ponuđene osobe ženskog roda, dužniste Norrisu predati dozvolu za korištenje Y gena. Avaj, neke od sposbnosti na koje trošite poene su sasvim specifične za određene nivoe da uopće nisu korisne pri kraju igre, a isto važi za neka od oružja. Neka, također, su sasvim beskorisna.

A onda, dođe Dishonored -- igra puna mržnje, puna laringofobije. :dry: U kultnom traileru na YouTube-u, glavni lik, Corvo Atano, presijeca grla barem stotinu osoba, što nije veoma obećavajuće za naslov najavljen kao "stealth" igra. Ruku na srce, igru možete prijeći sasvim pomoću šuljanja unaokolo. No, veći dio vašeg arsenala i nadnaravnih moći je posvećen taktičkom košenju bataljona vaših protivniku. I mada igra podržava ghosting, bolje podržava rekreaciju unijskog juriša na kameni zid Frederiksburga.

Igra je nevjerovatno dobro ostarila, mahom zbog "crtanog", pastelnog pristupa teskturama. Tu pomaže i sveukupni dizajn u stilu post-steampunk/electropunka, koji je ostao zanimljiv oku, mada hladan za dušu. Dishonored pati od duhovne zapuštenosti koja je pratila i Dark Messiah. Svijet se ne čini živim, ili kao da je ikada bio živ. Siromaštvo, jad i bijeda izgledaju namjenski stvoreni, a ne prirodno stvoreni zapuštanjem, nemarom ili jednostavnom zlobom namjene.
Tome mnogo ne pomaže i činjenica da je glavni lik nijem, a da se cijela radnja igre vrti oko njegove želje za osvetom, koju nikada nisam osjetio hodajući u njegovom kaputu i čizmama. Jednodimenzionalnost ostalih likova i odsustvo radnje bi se moglo oprostiti, da je Atano barem jednom prozborio i iznio na vidilo svoje misli, ili barem zavapio za caricom, sa kojom je navodno ljubovao. Vjerujte mi, karizmatičnost jednog lika može sasvim promijeniti pogled na priču.

To me dovodi do mog zaključka: da Arkane pravi igre koje su mehanički dobro osmišljene, ali kojima nedostaje narativni element, u vidu priče sa onim slavnim "razvojnim lukom" radnje i lika. To se možda najbolje vidi u Dishonoredu i velikoj razlici između njega i njegova dva DLC dodatka, Knife of Dunwall i The Brigmore Witches, u kojima glavnu ulogu ima negativac iz glavne kampanje.

Ova naklonost ka građenju mehanike, a tek onda građenju likova i svijeta u kojima se oni kreću, proizlazi iz zaljubljenosti ka djelima Looking Glass Studiosa, koji dva kreativna/izvršna direktora stalno spominju u svojim intervjuima, te pokušaju emulacije pristupa koji su ti momci i djevojke koristili. Većina Looking Glass igara su počele kao simulacije nečega (na primjer, Thief kao simulacija mačevanja), koje su poslije pretvorene u igre. Arkane pokušava to pretočiti u "gradimo prvo sve sisteme igre, a onda dodajemo ukrase poput priče i likova." Šteta što u dva svemira koji su sami stvorili nismo imali priliku upoznati malo više zanimljvih osoba, i doživjeti malo više zapleta i raspleta, Ali ko zna? Možda će se popraviti sa Dishonored 2. :woohoo:

Konačna ocjena studija: sposoban razvojni tim.
Magic: The Gathering -- Red/Black;
Shadow Era -- Templar Allies;
Hearthstone -- Control Warrior;
to je sve što morate znati.
The administrator has disabled public write access.
The following user(s) said Thank You: Asko, Serious NERD, Elfudin

Osvrt na developere i njihove igre 4 years 2 months ago #3153

  • Paul Denton
  • Paul Denton's Avatar
Samo da kazem da si me natjerao da probam taj famozni Arx Fatalis.So far so good :cheer: ,uprkos bezrazlozno iskomplikovanim kontrolama i cudnim problemima sa framerate-om.
The administrator has disabled public write access.

Osvrt na developere i njihove igre 4 years 2 months ago #3154

  • Bijeli-Plašt
  • Bijeli-Plašt's Avatar
  • Offline
  • Platinum Member
  • Nino, btw
  • Objave: 440
  • Thank you received: 397
Baš sam razmišljao o Arx Fatalisu, jednom od pomalo zaboravljenih, mada nebrušenih, dragulja, kada sam se sjetio i Dark Messiaha i Dishonoreda. Pa, rekoh sebi da sve to objedinim u jedan veoma dug post. :whistle:

Igra je definitivno izazov za navikavanje u prvih par sati igranja, kada se hvataš u koštac sa UI-jem, mouse look/cursor funkcijom i crtanjem simbola u zraku. Ali, maštovitosti je na pretek, kada skupiš dovoljno opreme da bi se odvažio na spuštanje dublje u ponor.

Moram priznati, razočaran sam što se niko u ZeniMaxu nije sjetio da pogura Arx Fatalis kao novu franšizu, zajedno sa Dishonoredom. :huh: Izvorna igra je danas malo opskurna, ali mogla bi biti uskrišena, tako da se izrazim, nekim vidom neizravnog nastavka, reboota, ili prequela. Mislim, ako smo išta saznali od Thief reboota, to jeste da su svakakva čuda moguća u današnjoj igraćoj industriji.
Magic: The Gathering -- Red/Black;
Shadow Era -- Templar Allies;
Hearthstone -- Control Warrior;
to je sve što morate znati.
The administrator has disabled public write access.
The following user(s) said Thank You: Elfudin
Time to create page: 0.142 seconds