Stanje u obrazovnom sistemu u Sjedinjenim Američkim Državama je katastrofalno iz više razloga. Kvalitet obrazovanja je značajno opao i neophodne su reforme, a istovremeno, finansijska kriza je dovela do toga da svaki američki student u prosjeku duguje oko 25.000 US dolara, što je standardni obrazovni sistem dovelo do ruba pucanja po monetarnim šavovima.
Ali, zbog čega spominjemo probleme u tamo nekoj Americi? Zbog toga što je to u posljednjih godinu dana dovelo do stvaranja talasa odobravanja alternativnih (čitaj – besplatnih) oblika obrazovanja koja nude skoro-pa-vrhunsko obrazovanje, a koje, kao i druge stvari koje dolaze iz SAD-a, mogu imati uticaja na ostatak svijeta, pa i nas.
U spomenutim nastojanjima, doduše indirektno, najaktivniji je bio Stanford University, jedan od najpriznatijih univerziteta u SAD i svijetu. U posljednje dvije godine je sa njega pokrenuto nekoliko startupa vezanih za online predavanja i besplatan pristup znanju A kategorije, uključujući i poznati Udacity, a najrecentniji startup nosi ime - Coursera.
Za razliku od većine sličnih e-learning / online courses servisa koje vode biznismeni u potrazi za sekundarnim načinima kako od besplatnog znanja obrnuti novac, Coursera je projekat kojeg su započeli Daphne Koller i Andrew Ng, profesori na predmetima kompjuterskih nauka i robotike na Stanfordu. Razlog zašto su baš Koller i Ng pokrenuli Courseru jeste nevjerovatan uspjeh njihovih besplatnih online predavanja koje su ponudili studentima – od početnih 175.000 zainteresovanih, brojke su opadale kako se program nastavljao, ali je u konačnici čak 23.000 studenata uspješno odslušalo program i dobilo online certifikate.
Na istom principu zapravo funkcioniše i Coursera, ali uz mnogo više ulaganja i ozbiljnosti. Za razliku od konkurencije, sajta Udacity, koji većinski nudi tečajeve iz robotike i srodnih nauka, Coursera pokriva šire tematsko područje, te je trenutno moguće slušati predavanja iz matematike i statistike (kriptografija, machine learning, itd.), kompjuterskih nauka (automati, game theory, itd.), oblasti društvenih nauka i mreža (istorija Interneta, sociologija, itd.), ekonomije i finansija (model thinking, gamifikacija, itd.), te medicine i biologije (vakcine, uvod u nauku genoma, itd).
Možete pretpostaviti, ovako širok spektar tema je zahtijevao interakciju sa drugim profesorima i univerzitetima, te je Coursera podržana ne samo od strane Stanforda, već su svoja predavanja besplatno ponudili i Princeton, University of Michigan, te Penn University.
Da biste gledali ova predavanja, postoje dva načina interakcije. U slučaju da ste samo slučajni prolaznik, video-isječke u lako probavljivim dužinama od desetak minuta možete bez poteškoća pogledati na Coursera sajtu. Ali, ako želite da postignete i određeni rezultat, neophodno je da napravite korisnički account i da pratite predavanja, odgovarate na kviz-pitanja, te izvršite određene zadatke koji se od vas traže kako biste “položili predmet”.
S obzirom na ogroman broj studenata i činjenicu da je u pitanju rudimentaran oblik e-learning pristupa, kontrola ispravnosti, sigurnosti i pravilnog akademskog ponašanja je trenutno svedena na minimum, te je, prema riječima osnivača, sve zasnovano na sistemu časti. Razlog što je “studentima” data tolika sloboda jeste da bi se omogućilo da svi zainteresovani prate predavanja na način i tempom koji njima individualno odgovara, ali i zato jer nema striktnog rezultata po završetku predavanja i “odslušanog predmeta”.
Za razliku od Udacitya, koji izdaje legitimne studentske kredite koje je moguće uspješno iskoristiti na nemalom broju američkih univerziteta, Coursera nudi “samo” digitalne certifikate kojima se dokazuje da je polaznik odslušao predmet i uspješno ga završio, a što je jedan od osnovnih razloga zbog kojih je Coursera trenutni underdog u svijetu besplatnog online obrazovanja.
Pored toga, sekundarni input u obliku odgovora na pitanja i dodatnih pojašnjenja polaznici daju jedni drugima kroz odgovaranja na forumima, što je istovremeno savršen način za njihovu međusobnu interakciju, ali i ostavlja prostor za zloupotrebe. Kako se na odgovor u prosjeku čeka dvadesetak minuta, mnogi će se složiti da je to mnogo kraće od čekanja na odgovor putem e-maila od profesora, bez obzira koliko informatički pismen bio.
Ne znamo da li je Coursera budućnost američkog obrazovanja, ali je značajan pomak naprijed u načinu na koji nudimo, obrađujemo i širimo akademsko znanje među širokim masama. Činjenica da je servis od samog početka besplatan i dostupan svima čini ga primamljivim, a širok spektar tema koje se nude će privući različite studentske strukture. Još ako se na ovakvim servisima postave solidni kriteriji vezani za sigurnost i ispravnost procesa ocjenjivanja i uvedu legitimni studentski krediti (ili ECTS bodovi za nas Evropljane), ko zna gdje bi nas besplatno obrazovanje moglo odvesti.