Ili, da budemo precizniji, kultne tek u Americi, dok je na našem kontinentu uživala nešto manju popularnost. Razloge nećemo ni pokušavati tražiti, već ćemo se fokusirati na njen najnoviji nastavak, nazvan jednostavno – Twisted Metal. Iako se to iz imena u današnje vrijeme ne bi dalo zaključiti (zbog nebrojenih reboot nastavaka raznih serijala), ovdje je ipak riječ o povratku korijenima i old-school igrivosti: zaboravite na regeneraciju zdravlja, ograničen izbor oružja ili, gluho bilo, bilo kakav sistem zaklona.
Za sve one koji se pitaju zašto spominjemo zdravlje, zaklon, oružja i napucavanje (ne sumnjamo da postoje igrači koji nisu imali dodira sa serijalom ili za isti nisu nikada ni čuli) – Twisted Metal je zapravo punokrvna pucačina na točkovima, u kojoj ćete se sa drugim igračima/botovima ganjati i napucavati po ogromnoj mapi. I to konačno u Full HD-u.
Naime, iako igre na aktuelnoj generaciji izgledaju sasvim dobro i na 720p rezoluciji, novi Twisted Metal se vrti na punoj 1080p, čime donekle pokušava nadoknaditi nešto slabiju prezentaciju i tek solidan art dizajn. Uprkos tome, zamjerkama na račun prezentacije nema mjesta, pogotovo kada vidite ludu akciju u pokretu, eksplozije, 16 igrača na mapi, zgrade i kuće koje se rasprše u bezbroj komada (skoro sve manje stambene objekte na mapama je moguće uništiti), ali i to sve u split-screenu.
O da, Twisted Metal i tu nudi dobra stara gameplay rješenja, pa ćete biti u mogućnosti u split-screenu za do četiri igrača odigrati Story mod, ali i neki od relativno zanimljivih offline modova. Neizbježan je i multiplayer, ali o prednostima istog u odnosu na singleplayer će više riječi biti kasnije.
A sada – singleplayer, u svoj svojoj slavi. Ili, bolje rečeno, nedostatku iste.
Tamna strana singleplayera
Uprkos solidnoj produkciji, zanimljivom oružju i vozilima, prostranim mapama i trashy priči kakve se ne bi postidio ni slasher horor iz osamdesetih, singleplayer kampanja novog Twisted Metala je, kratko rečeno, loša.
Ukoliko bismo to trebali reći u više od jedne riječi, morali bi popljuvati ideju ubacivanja klasične “stigni prvi” trke u igru koja je u suštini pucačina. Jer, koliko god voljeli Assassin's Creed igre, sumnjamo da vam ideja o trci automobila, motora i kamiona po krovovima zgrada zvuči privlačno.
A tek kada otkrijemo da prvi koji prođe kroz cilj automatski uništava sve druge učesnike, kao i to da su kontrole prilično kompleksne, a fizika vozila daleko od bilo kakve logične za trke...
Osim toga, tu je i finalna boss borba podijeljena na nekoliko segmenata, od kojih na kraju nećete moći prstom pokazati na gori: u jednom ćete se osjećati kao Princ od Perzije sa silnim zamkama koje se njišu sa svake strane, u drugom ćete svojim vozilom glumiti fliper lopticu, da bi se finalni dio borbe odvijao u helikopteru, dok vam sa strane HUD-a iskaču osnovne kontrole (čitaj: tutorijal koji je ujedno i boss borba).
Ali, nije sve ni tako loše u zemlji Twisted Metal singleplayera: mape i modovi prilagođeni pucačkoj prirodi igre su više nego zanimljivi, pa ćete nakon odigravanja sado-mazohističke singleplayer kampanje, osjetiti želju za nastavkom igranja njenih boljih dijelova.
I tu na scenu uskače puno bolji dio igre...
Sve ljepote multiplayera
Nakon što se napatite sa singleplayer misijama, užasnim trkama i napornim boss borbama, pred vama će se naći nekoliko klasičnih deathmatch multiplayer modova, kao i novitet u serijalu: Nuke mod, u kojem je potrebno uništiti statuu protivničkog tima, za što će vam opet biti potrebno nekoliko njihovih “lidera” koje je potrebno žrtvovati kako bi mogli ispaliti atomsku bombu.
Igrač koji žrtvuje protivničke lidere će dobiti priliku da istom tom bombom i upravlja, što je zapravo bolja varijanta druge boss borbe iz singleplayer kampanje.
Ovdje moramo napomenuti i to kako će se sve ljepote Twisted Metal igrivosti najbolje vidjeti u multiplayer mečevima, koji su nas na momente podsjetili na neke stare dane Unreal Tournamenta, kada je bilo potrebno naučiti mapu i lokacije sa oružjem i health packovima kako bi bili iole kompetitivni.
Recenziju ne možemo završiti, a da ne pohvalimo veliki izbor vozila i oružja, koja variraju od motora, džipova, kamiona, kombija pa sve do helikoptera, odnosno od motornih pila, navodećih raketa, autić-bombi na daljinsko upravljanje do mini atomskih bombi.
It's not over yet
Za kraj, ostaje još samo da igru preporučimo tek ljubiteljima prethodnih nastavaka u serijalu raspoloženim za multiplayer napucavanje (uključujući i split-screen za do četiri igrača), kao i ljubiteljima old-school pucačina koji su voljni eksperimentisati sa nečim novim, dok ljubitelji singleplayera novi Twisted Metal mogu komotno zaobići.