Ukoliko makar površno pratite PC gaming scenu, Paradox je izdavačka kuća koju ste tokom proteklih nekoliko godina morali primjetiti, bilo da vam je pažnju privukla neobična Magicka, cult-favorite Mount and Blade ili možda King Arthur: The Roleplaying Wargame serijal. I tu dolazimo do Warlocka, igre iza koje stoji relativno nepoznati studio Ino-Co Plus, dok se za izdavanje pobrinuo već spomenuti Paradox.

I u najboljoj Paradox maniri, riječ je o strateškom naslovu namijenjenom uskom krugu ljudi – Warlock: Master of the Arcane je strategija na poteze u kojoj ćete graditi svoje carstvo (grad po grad), usput izučavajući nove magije, gomilajući vojsku i, tek onako, reda radi, trgovati sa komšijama i dogovarati se oko razmjene teritorije i zakopavanja ratne sjekire. Pri tome je mapa podijeljena na hexove, izučavanje magija traje određen broj poteza, a svaka jedinica zauzima po jedan hex, dok u borbama skuplja iskustvo (uz pomoć kojeg ćete ih kasnije i poboljšavati). Zvuči kao peti nastavak Civlizacije?

Neko je spomenuo Civilizaciju?

Pa, u biti i jeste riječ o fantasy Civilizaciji - Warlock: Master of the Arcane na prvi pogled, a bogme i na nekoliko sljedećih, djeluje kao kakav zanimljiv mod za posljednji nastavak kultnog TBS serijala Sid Meiera. U što se i sami možete uvjeriti na pratećim screenshotovima: od oblaka koji predstavljaju fog of war, preko gradova i luksuznih resursa vidljivih na mapi, pa do interfejsa, grafička prezentacija Warlocka u sjećanje priziva dane i noći provedene uz petu Civilizaciju. A ni gameplay ne zaostaje puno.

U ranoj preview verziji igre koju smo nedavno imali priliku zaigrati, na raspolaganju je bilo nekoliko različitih čarobnjaka, koji u svijetu Warlocka predstavljaju svojevrsne lidere, ali nažalost ne nude i zasebne frakcije. Naime, iako čarobnjaka ima priličan broj, frakcija je tek tri: ljudi, čudovišta i undeadovi, a prije početka nove kampanje, igra vam nudi mogućnost njenog skoro potpunog prilagođavanja. Pod tim podrazumijevamo kako svijet (veličina i tip: od velikog igrališta na jednom kontinentu do manje igrive površine na bezbroj malih otoka), tako i čarobnjake (magije, bonusi i božanstva koja štujete), broj frakcija na mapi, ali i nivo težine.

Sama kampanja se igra u maniri pete Civilizacije sa tek nekoliko izmjena: umjesto izučavanja novih tehnologija, sada su tu magije za vašeg čarobnjaka (koji nije fizički prisutan na mapi), resursi pored nekolicine standardnih uključuju i manu (koju koristite za magije, d'oh), a pored vojnih jedinica pravit ćete i settlere, sa kojima ćete formirati nove gradove. Ali, kada u gradu poželite izgraditi novu krčmu, farmu ili Ratmen's Guild (više detalja u recenziji), Warlock će zahtijevati da istu smjestite na slobodan hex, tako da više nema pravljenja svega dostupnog u svakom pojedinačnom gradu. Naravno, kako grad raste, a teritorija se širi, tako vam je na raspolaganju i više prostora za nove građevine.

I dok su uvjeti za pobjedu u rangu onih iz Civilizacije, Warlock dodaje neke manje novitete u vidu random questova, koje možete dobiti sa vremena na vrijeme, a koji variraju od poglupih "izgradi luku u narednih 5 poteza", pa do malo manje poglupih "istrijebi pleme zlih bandita tu i tu". Istini za volju, questovi bi mogli sa vremena na vrijeme razbiti relativnu monotoniju klasičnog pristupa TBS/Civilization gameplayu. A kada tome dodamo zanimljive magije, posebne jedinice i još nekoliko neobičnih ideja, faktor zanimljivosti svakako raste.

 

Na pitanje "Do kojih visina?", odgovor ćete dobiti u recenziji...

...koja će u našem časopisu (ili na sajtu) osvanuti čim se dokopamo pune verzije igre, što bi po trenutnim najavama iz Paradoxa trebalo biti nekada tokom drugog kvartala tekuće godine. Do tada – ostajemo optimistični.