Uvodni dio vjerovatno će izazvati poplavu prijetećih mailova na autorovu adresu, ali odmah na početku da razjasnimo da Ubuntu Linux pratim praktično od njegovih početaka, i da zadnje tri verzije nisu bile ni najmanje uzbudljive kao neke od prije par godina, kada je Ubuntu Linux grabio ogromnim koracima naprijed. U posljednje vrijeme nove verzije ove GNU/Linux distribucije izazivaju komentar koji se najbolje može opisati sa tri slova – meh!
Osnovna ideja koja vodi Marka Shuttlewortha i njegovu ekipu posljednje dvije godine je stvaranje operativnog sistema koji će izgledati i funkcionisati jednako bez obzira na kojoj platformi ga pokrećete. Naravno, pored desktopa i laptopa u priču su se očekivano upleli napredni telefoni i tablet uređaji, ali i “napredni” TV-ovi i drugi uređaji koji bi u budućnosti mogli dobiti operativne sisteme i ekrane osjetljive na dodir (kad će više ti “pametni” frižideri?).
U toj ideji nema ništa loše, posebno kad se uzme u obzir da je Ubuntu besplatan, pa proizvođače implementacija ne bi mnogo koštala (ipak treba uzeti u obzir cijenu par developera koji će sve uštimati). Na kraju krajeva, tako razmišljaju i Microsoft i Apple. Da Canonical misli ozbiljno, najbolje pokazuje najavljeni Ubuntu for Android, projekat koji bi desktop operativni sistem postavio na telefon i tako jednom zauvijek ujedinio ove dvije platforme.
Dakle, što se tiče budućnosti, Ubuntu ekipa po svemu razmišlja ispravno. Ali, ono što je problem je sadašnjost, u kojoj Ubuntu nikako da postigne popularnost koju zaslužuje. Ubuntu Linux je jako dobar desktop operativni sistem, ali ga i dalje koristi tek šačica entuzijasta. Neka se ljubitelji GNU/Linuxa ne uvrijede, ali je procenat desktop upotrebe svih GNU/Linux distribucija zajedno praktično zanemariv.
Razlog za to je sasvim jednostavan – malo zaista kvalitetnog i za profesionalnu upotrebu spremnog softvera, te još uvijek slaba podrška hardverskih kompanija koje rijetko razvijaju Linux drajvere.
Slabo korištenje GNU/Linuxa kao desktop OS-a još je bolnije kada se zna da na praktično svim drugim platformama Linux dominira. Ako vam posljednja rečenica nije jasna, da podsjetimo – Android je zapravo Linux, na serverskoj strani sve statistike koje nisu finansirane od strane velikih proizvođača softvera govore u korist Linuxa. Mislite da pretjerujemo? Od 500 najbržih superkompjutera na svijetu, njih 457 koristi neki od GNU/Linuxa, a Google, Amazon i Facebook na svojim serverima koriste isključivo ovaj operativni sistem. Još niste ubjeđeni? Šta kažete na ovo – Microsoft je nedavno pokrenuo data centar za podršku Skypeu (tzv. super-peers serveri), pa je security stručnjak imena Kostya Kortchinsky po mrežnom saobraćaju otkrio da se zapravo radi o Linux serverima.
Kvalitet softvera, dakle, nije upitan, pa se zato pitamo zašto Canonical svoje snage ne okrene prema stvarnim problemima Ubunta na desktopu? Ovako, bave se popravljanjem intefejsa koji je na desktopu bio sasvim dobar i koji se krajnje jednostavnim intervencijama (npr. iskorištavanjem uvijek prazne desktop površine za velike ikone) mogao prilagoditi touch interfejsu. Da i ne spominjemo da novi interfejs Ubuntua – Unity, još uvijek koristi menije, pa od kontrole prstima nema ništa čak i uz novi HUD (o njemu malo kasnije).
Po svemu sudeći, Shuttleworth je pretjerao sa željom da Ubuntu pretvori u hibrid OS X-a, iOS-a i Androida, previđajući hitnije probleme koji more Ubuntu, ali i kompletan GNU/Linux.
Precise Pangolin
Dobro, nakon ove filozofske priče, prebacimo se na konkretne stvari i pogledamo što to Precizni mravojed (ili koju su već živuljku izabrali za kodno ime!) donosi. Ubuntu Linux 12.04 je LTS – Long Term Support izdanje, što znači da je podrška za ovu verziju produžena na tri godine za desktop i pet godina za server verziju. Podrška se u ovom slučaju odnosi na izdavanje softverskih updatea, a od ove verzije Canonical agresivnije nudi i komercijalnu tehničku podršku, što je podržano i od strane softvera u vidu Landscape klijenta koji se može instalirati.
Kao što je uobičajeno, nova verzija sadrži sve aktuelne verzije softverskih paketa, kao i najnoviji kernel verzije 3.2. Novost je vraćanje na Rhythmbox audio player sa Bansheea zbog kupovanja muzike i integracije sa Ubuntu One cloud servisom, što zapravo nije jako bitno. Bitnije je to što sada Canonical preporučuje instalaciju Chromium web browsera (OpenSource verzija Google Chromea), zbog podrške Flashu, pošto Firefox zavisi od Adobea koji je prestao razvijati sopstveni proizvod. Šta reći osim – meh!
Najvažnija novost Pangolina je unapređenje Unity interfejsa. Ako ne pratite, Unity je Canonicalova zamjena za GNOME 3 desktop, koji je opet (za sada neuspješna) zamjena za GNOME 2. Situacija sa GNOME desktopom je slična kao i sa prelaskom na KDE 4 od prije par godina – promjene su radikalne, sve izgleda nedovršeno i većina korisnika ne želi ili ne može da se prebaci na novi interfejs.
Canonical je sa Unityjem pokušao da popravi stvari, ali su naišli na isto (ili gore) neodobravanje korisnika. Do Pangolina je Unity bio u poluzavršenoj fazi, pa su stari korisnici masovno prelazili na Xubuntu (Xfce desktop) i Kubuntu (KDE desktop). Ili su potpuno mijenjali distribuciju, pa je Linux Mint postao najpopularnija desktop distribucija po Distrowatch.org sajtu.
Najvažnija novost Unityja je HUD ili Head Up Display (valjda da biste se osjećali kao pilot F-15 TomCat lovca). HUD je sličan Dashu, ali je zapravo potpuno drugačiji. Da bi konfuziju doveli do maksimuma, znajte da HUD pozivate tipkom Alt, a Dash tipkom Super (što je zapravo tipka Win, pa se pitamo da li to Linux zajednica poručuje da je Win super?).
Da razjasnimo stvari. Dash je glavni meni operativnog sistema i iz njega pozivate programe, konfiguracijske alate i slično. HUD se koristi zavisno od konteksta, odnosno od aktivne aplikacije. Npr. u Firefoxu pritisnete Alt i počnete kucati boo i kao rezultat dobivate sve Firefoxove funkcije povezane sa Bookmarksima. HUD posjeduje i određenu dozu “inteligencije”, pamti često korištene opcije, a istovremeno pokušava i da vas “razumije” i pronađe ono što tražite sa što manje ukucanih slova. Nešto kao Chrome omniboxu.
Ideja iza HUD-a je dvojaka. Novim i neiskusnim korisnicima bi trebao omogućiti lako snalaženje jer bi upite vršili na “prirodnom” jeziku (za sada uglavnom engleski). Iskusnim korisnicima bi trebao ubrzati rad – na primjer, umjesto odlaska u Gimpov Filters meni, pa izbor Blur podmenija i na kraju izbor Gaussian Blura, pritisnete ALT i počnete kucati Gau... Dobra ideja, ali...
Napredni korisnici već znaju kratice na tastaturi, pa ih je teško natjerati da uče nove. A i HUD ne radi u aplikacijama koje bi najviše imale koristi od njega – Libre Office. Što se početnika tiče, njih prvo treba naučiti šta sve mogu uraditi da bi to mogli tražiti u HUD-u, pa se pomalo gubi smisao.
Po riječima Shuttlewortha, HUD će biti posebno koristan kad konačno proradi prepoznavanje glasovnih komandi, ali se bojimo da je to previše dalek pogled u budućnost. U svakom slučaju, HUD nas nije posebno impresionirao, mada se mogu naći recenzije novog Ubuntua koji ga prilično hvale. Vrijeme će biti najbolji sudija.
Dash je ostao skoro pa isti, što znači da je – konfuzan, čak i za iskusnije korisnike. Ovo je posebno izraženo prilikom potrage za aplikacijama kada niste sigurni u njeno ime, pa pretraga ne pomaže – prikaz svih aplikacija je krajnje nepregledan. Ovoga su svjesni i u Canonicalu, pa forsiraju lenses – filtere u Dash meniju za prilagođavanje prikaza trenutnim potrebama. Ideja je da Lenses kreiraju korisnici i proizvođači softvera, pa da instalirate one koji vam trebaju. Par ih je već u Software Centeru, a vidjećemo da li će se ideja primiti.
Od dobrih stvari treba izdvojiti integrisani backup alat, te privacy postavke u System Settingsu pomoću kojih možete podesiti koliko operativni sistem pamti vaše akcije – otvorene fajlove, pokrenute aplikacije i slično (odlično ako ste paranoični ili nešto krijete od osoba sa kojima dijelite kompjuter). Laucheru ili onoj traci na lijevoj strani koja glumi vertikalni OS X Dock (bljak!) možete promijeniti veličinu, ali ne i poziciju. Ovo više nije ni za meh, već za come on, Ubuntu!
Software Center izgleda ljepše, te sadrži i komercijalne aplikacije. Uglavnom se radi o igrama, a zgodan dodatak je mogućnost kupovine digitalnih izdanja Linux časopisa.
Na kraju, pohvalimo brzinu rada, kako samog OS-a tako i njegovog boota. Najavljeno je i smanjenje potrošnje energije, koliko je to moguće softverskim putem, ali to na naša dva testa laptopa nismo primijetili.
A ostale verzije?
Kao i uvijek do sada, pored glavne verzije sa GNO...pardon, Unity desktopom, Pangolin možete dobiti i sa drugim desktopima u vidu Xubuntu ili Kubuntu verzija, mada KDE ili Xfce desktope možete instalirati nezavisno i na glavnu verziju ili u bilo kojoj drugoj kombinaciji. Novost je verzija Ubuntu Business Desktop Remix, namijenjena poslovnim korisnicima. Iz nje je izbačen Rythmbox i igre, a ubačeni su VMware View, Open JDK i još neki poslovni alati.
Shuttleworth je naglasio da ovim potezom ne žele kreirati Fedora/RHEL kombinaciju, već samo žele naglasiti mogućnosti koje Ubuntu ima kada je u pitanju fleksibilnost.
Ako ste zainteresovani za GNU/Linux, ali vam nisu jasne sve ove kombinacije sa različitim desktopima, imamo jedan savjet za vas – isprobajte Ubuntu Server. Pored već standardno dobrih serverskih alata poput Apache web servera, MySQL-a ili Iptablesa, Ubuntu Server je jako dobro opremljen za virtualizaciju, te cloud servise. Nedostaju grafički alati za administraciju kakve ima Microsoft, ali ćete bez GUI mnogo više naučiti o samoj tehnologiji.
O Ubuntu Serveru pripremamo opširniji tekst za jedan od naredih brojeva magazina.
Da li je Pangolin za vas?
Ako već koristite Ubuntu, na Pangolin ćete sigurno preći. Ako se dvoumite, bojimo se da Ubuntu 12.04 nema ono što je potrebno da vas gurne na GNU/Linux stranu. Svi ostali – obavezno probajte novu Ubuntu. To je lako, besplatno i poprilično zabavno. Čak i ako nemate živaca za reparticioniranje diska, Ubuntu možete probati kroz Windows sa alatom Wubi ili u besplatnom VMware Playeru u kojem Ubuntu radi gotovo jednako kao i na pravom hardveru.