Sony bi svoj prvi izlet u vode prenosnih konzola mogao okarakterisati tek kao solidan – PlayStation Portable je na Zapadu prošao relativno neupečatljivo, dok je bolji uspjeh doživio u “rodnom” Japanu, gdje se i dan-danas odlično prodaje. Upravo zato smo ostali prilično zatečeni slabom inicijalnom prodajom njegovog nasljednika, Vite, u Japanu, gdje je originalno predstavljen kao NGP (Next Generation Portable) i gdje se na policama trgovina pojavila još krajem prošle godine, dok je ostatak svijeta morao čekati do 22. februara 2012., kada smo je se i mi konačno uspjeli dokopati.
I dok Vita nastavlja sa slabom prodajom na japanskom tržištu, ostatak svijeta ju je prihvatio prilično solidno, pa su tako tokom prve sedmice prodaje na britanskom tržištu, prva dva mjesta najprodavanijih igara zauzela dva naslova za Vitu (Uncharted i FIFA). Do danas, kako tvrdi Sony, isporučeno je 1,2 miliona primjeraka, a bolju prodaju u Japanu bi mogli očekivati tek od sredine godine, kada se na tržištu konačno pojave i neke igre koje bi privukle japanske gamere, što je ujedno najveći problem konzole i glavni razlog slabe prodaje u Zemlji izlazećeg sunca. Drugi razlog bi mogla biti cijena, pa ostaje da se vidi hoće li Sony krenuti stopama Nintenda i u prvoj godini smanjiti istu, tetako pokušati podstaći prodaju.
Ne možemo a da se ne dotaknemo i paralela sa smartphone tržištem, koje je posljednjih godina prilično promijenilo mentalitet ljudi kada su u pitanju igre u pokretu – teško će bilo ko danas prodati “punokrvne” igre za 40 i više Eura kada se besplatno ili za par Eura na iOS-u i Androidu može kupiti Angry Birds i bezbroj bezličnih naslova (čast izuzecima i indie biserima).
Ili tako barem misle neki analitičari – Vita, a pogotovo 3DS, uspijevaju dokazati da za prenosne konzole još uvijek postoji tržište, jer igrači i dalje preferiraju punokrvne igre i platforme sa specifičnim i konkretnim načinima kontrole. Vita upravo tu briljira i nudi sve zamislive metode kontrole na prenosnoj konzoli: puni set tipki je praćen elementima poznatim sa smartphonea, ali i nekim zanimljivim inovacijama.
Sadržaj kutije, hardver i prvi utisci
U prilično maloj kutiji se osim same konzole kriju tek još standardna korisnička uputstva, PSN pamflet, set od šest augmented reality kartica (više informacija u posebnom okviru) i kabl za punjenje konzole (u dva dijela: strujni i USB, koji će ujedno poslužiti i za povezivanje na PC i PS3). Donekle razočaravajuće nakon otpakivanja 3DS-a, koji na prvi pogled nudi više sitnica sa kojima bi se mogli zabaviti, ali kada konačno vidite Vitu i pokrenete je, na 3DS ćete zaboraviti iste sekunde.
Konzolom dominira predivni 5-inčni OLED ekran osjetljiv na dodir, sa fantastičnim prikazom boja i malo jačim kontrastom, zbog čega ćete se zateći kako smanjujete svjetlinu kad god ste u zatvorenim prostorima. Neovisno od sadržaja koje gledate na njemu, u slici ćete uživati – pogotovo kada pokrenete neku od ljepših igara i vidite predivne pejzaže u Unchartedu ili apstraktne staze i boje u Zone modu novog Wipeouta. Ni gledanje videa ne zaostaje – prvi utisak je neprocjenjiv.
Sa tehničkog aspekta, touchscreen karakteristike ekrana su na nivou, a tu je i multitouch podrška, koja nam je prilično nedostajala na 3DS-u. Nativna rezolucija je qHD (960x544 piksela), a podržava je i većina launch-day igara, dok su neke ipak kreirane na manjoj, a zatim upscaleane na qHD (među kojima je i Uncharted, zbog čega ćete nerijetko primijetiti nazubljene rubove objekata i likova).
Nakon što uspijete odvojiti pogled od ekrana, primijetit ćete konačno pojavljivanje drugog analoga na nekoj prenosnoj konzoli – i to ne običnog circle-pada kao na PSP-u ili 3DS-u, već punokrvne analogne “gljive”, kakvu smo navikli viđati na gamepadima još od dana prvog PlayStationa.
Same analogne gljive, ali i ostale tipke, su nešto manje nego što smo očekivali, ali zahvaljujući standardnim pozicijama, problema sa navikavanjem nije bilo. Osim d-pada, PS Home, Start, Select, X, trokut, krug i kvadrat tipki, kao i L i R tipki smještenih na gornjim ivicama konzole, Vita nudi još i stražnji touchpad, što predstavlja najveći novitet.
Riječ je o površini osjetljivoj na dodir nešto manjih dimenzija od ekrana, a koja će poslužiti za neobične i zanimljive metode kontrole novih igara. Tako npr. Little Deviants nudi mini igre u kojima ćete, koristeći touchpad, izdizati teren i tako kotrljati likove prema cilju ili, recimo, koristiti touchscreen i touchpad istovremeno kao praćku za ispaljivanje likova.
U budućnosti svakako očekujemo zanimljiviju primjenu i maštovite načine upotrebe touchpada u novim naslovima.
Ali, ni tu nije kraj kontrolama – tu su još prednja i stražnja kamera (nažalost, tek VGA rezolucije), koje će se pobrinuti za augmented reality igre, kao i žiroskop i Sixaxis tehnologija za prepoznavanje pokreta, poznata od ranije iz Sixaxis/DualShock 3 gamepada i Move kontrolera.
Sve to, očekivano, vodi nekim novim i često, nažalost, nasilu implementiranim metodama kontrole u launch igrama, pa ćete u Unchartedu tako morati koristiti touchscreen ili žiroskop za neke rutinske akcije koje su mogle biti sasvim jednostavno izvedene upotrebom analognih gljiva i ostalih tipki. Ali, uprkos tome, neke igre nove vidove kontrole nude kao opcionalne (čime se pobija sama svrha njihovog postojanja, jel da?, op.VL), a već spomenuti Uncharted nudi i odličnu primjenu kamere i žiroskopa –u jednoj zagonetki ćete morati kameru usmjeriti ka jakom izvoru svjetla da bi dešifrovali drevni rukopis, a u pucačkim segmentima je dovoljno “okvirno” nanišaniti protivnika i onda samo blago trznuti Vitu za preciznije nišanjenje i jednostavnije headshote.
Za kraj priče o hardveru i prvim utiscima – suhoparne tehničke detalje ćemo izostaviti – recimo koju i o samom osjećaju igranja. U najkraćem, nova konzola je fantastična, a sa težinom od svega 260g, riječ je o izuzetno laganom uređaju, mada zbog dimenzija ipak neće naći put do vašeg džepa. Sve tipke i obje analogne gljive nude odličan povratni osjećaj i neće zahtijevati period navikavanja, a kada nakon Vite pokušate zaigrati neku od iOS/Android akcionih igara, sa “imaginarnim” touchscreen kontrolama, biće vam jasno koliko iste zapravo zaostaju za jednim Unchartedom, Raymanom ili Ninja Gaidenom.
Zvuk je također odličan, iako je pozicija zvučnika malo neobična (sa strana analognih gljiva), a igre se vrte tečno i glatko, sve dok su dobro optimizirane, kao Uncharted i Wipeout, dok u drugu krajnost odlazi ModNation Racers sa svojim užasnim framerateom i predugim učitavanjima.
Interfejs i aplikacije
Iako je XMB (Xross Media Bar) interfejs postao svojevrsni standard na Sony uređajima (naći ćete ga na svemu, od PSP i PS3 konzola, pa do Bravia televizora), Vita donosi potpuno novi korisnički interfejs. Još uvijek bez imena, najviše podsjeća na smartphone operativne sisteme i ograničen je isključivo na interakciju putem touchscreena.
Osnovne opcije, aplikacije i igre su na interfejsu smještene u obliku bedževa, a na jednom ekranu ih možete poredati do 10, dok ekrana možete kreirati koliko želite (iako vjerujemo da postoji neko normalno ograničenje; mi smo ih kreirali pet-šest). Na svakom je potom moguće proizvoljno promijeniti pozadinu, a uz jednu dostupnu temu (u nekoliko različitih boja), kao podlogu na svakom ekranu pojedinačno možete staviti različite slike.
Sve što je potrebno da bi pristupili opcijama za pomjeranje ikonica/bedževa i promjeni pozadine, je da držite prst na ekranu par sekundi.
Osim vertikalnog dizajna i različitih ekrana, tu je i horizontalna osa za trenutno pokrenute aplikacije – drugim riječima, Vita podržava jednostavni multitasking. Tako igru ili trenutno pokrenutu aplikaciju možete u svakom trenutku pauzirati pritiskom na PS Home tipku, a zatim pokrenuti neku drugu aplikaciju. Prebacivanje iz jedne u drugu, uključujući igre, je itekako brzo i tečno.
Od predinstaliranih aplikacija, tu su standardne za pregledanje i menadžment PSN trofeja, liste prijatelja i poruka (koje su, istini za volju, mogle biti inkorporirane u jednu aplikaciju), uz konačno dostupnu mogućnost cross-game chata preko Party aplikacije. I što je još zanimljivije, Sony je u prvi firmware update ubacio i Google Maps aplikaciju (korisnu prije svega vlasnicima 3G modela konzole), a na PlayStation Storeu možete pronaći besplatne verzije Twitter, Facebook, FourSquare i Flickr aplikacija. Nama najzanimljivije su svakako bile Facebook (prilično spora, ali podržava stražnji touchpad) i LiveTweet (koja nas se prilično dojmila, jer nudi sve funkcije koje očekujemo od jedne Twitter aplikacije).
Ponudu aplikacija za sada zaokružuju Welcome Park, Near i Content Manager, od kojih će prva poslužiti kao uvod u mogućnosti kontrole Vite, druga predstavlja svojevrsni pandan Nintendo Spot Pass i Street Pass aplikacijama, a treća služi za jednostavno prebacivanje sadržaja između PC, PS3 i Vita platformi. Near je nažalost još uvijek malo bugovita, mada će prikazati druge vlasnike Vite u vašoj blizini, kao i to koje igre igraju, a tu su i posebne mogućnosti ostavljanja i razmjene sitnica u različitim igrama (blago u Unchartedu, dijelovi za kreiranje staza u ModNation Racersima i sl.).
Od budućih aplikacija, za sada znamo da možemo očekivati Skype, a nadamo se i boljoj iskorištenosti Remote Play i Cross Play opcija koje nudi Vita, a koje omogućavaju igranje PS3 igara na Viti, odnosno zajedničko igranje Vita i PS3 igrača. I, naravno, veću povezanost PS3 i Vita igara u budućnosti, jer je jasno kako Sony u rukama ima sistem koji bez ikakvih problema može parirati, ako ne i biti bolji od mogućnosti koje obećava Wii U.
Zamjerke
Nakon poplave riječi hvale i općih detalja o konzoli, vrijeme je da se dotaknemo i nekih mana. Prije svega, uz Vitu nećete dobiti memorijsku karticu, koja je inače neophodna za save fajlove u većini igara. Što i ne bi bio veliki problem, da Sony nije odlučio nastaviti sa svojom starom praksom i izmislio potpuno nove memorijske kartice, kompatibilne isključivo sa Vitom i karakteristične po paprenim cijenama: za 4GB ćete morati izdvojiti 20€, dok za trenutno najveću karticu u Evropi, kapaciteta 16GB, morate izdvojiti čak 50€.
Direktno vezana za problem sa karticama je i restrikcija na samo jedan PSN account po kartici, pa je na konzoli nemoguće napraviti nekoliko profila, kao na PS3. A ukoliko želite skinuti neku igru sa američkog PS Storea, potrebno je backupovati karticu na PC ili PS3, zatim restartovati konzolu i ulogovati se sa drugim profilom, što će vam bez velike potrebe oduzeti od desetak minuta pa do pola sata ili sat vremena (ovisno od količine sadržaja kojeg backupujete).
Uz to, svakako računajte i na nabavku futrole i slušalica, jer konzolu ipak treba sačuvati od ogrebotina, slušalice će biti od koristi kada ste na putu ili jednostavno ne želite da smetate ljudima iz okoline.
Od drugih većih mana, tu je svakako loš web browser (spor, bez podrške za Flash), kao i baterija koja će izdržati od tri do pet sati igranja, ovisno od postavki svjetline ekrana, glasnoće zvuka i WiFi i Bluetooth konekcija. Ali, za razliku od 3DS-a, u budućim hardverskim revizijama Vite makar ne moramo očekivati bezbroj poboljšanja – bolja baterija i kamere će biti više nego dovoljni.
Svakako, ni softver/OS nije savršen, pa ćete tako pronaći više manjih zamjerki interfejsu (poput prilično lošeg download managera), a Remote Play je još uvijek beskorisna opcija, sa podrškom za tek nekolicinu (uglavnom opskurnih) PS3 igara.
Cijena, nabavka i isplativost
Da ne duljimo sa zaključkom, PlayStation Vita je konzola koju možemo bez grižnje savjesti preporučiti svim zainteresovanim igračima. Bilo da želite igrati Uncharted, FIFU, Wipeout ili neki od budućih hitova kao što je neki novi Bioshock (najavljen na prošlom E3-u), Vita je odličan izbor. I uz to još prenosan, bogat opcijama i izuzetno kvalitetno dizajniran i napravljen. Istina, 250€ za konzolu plus još 50€ za memorijsku karticu i 10€ za futrolu, začinjeno cijenama igara, svakako nije zanemariva cifra. Ali, kada shvatite da se već danima igrate samo na Viti, biće vam jasno da niste pogriješili sa kupovinom.