O umrežavanju putem kućnih električnih instalacija već smo pisali, kako u rubrici Hardver kada smo opisivali konkretne uređaje, tako i u rubrici Škola u kojoj smo kroz našu Networking školu opisali najvažnije standarde i protokole koji se koriste. Oni sa boljim pamćenjem će se sjetiti da smo govorili o HomePlug AV standardu kao najkorištenijem, a za podsjećanje, propisivao  je teoretske brzine od 200 Mbps. Izvan teoretske sfere, brzina koju je HomePlug AV nudio korisnicima je bila 30-40 Mbps, dakle nešto brže od 802.11g wirelessa, ali sporije od 802.11n.

Novi standard koji bi trebao donijeti veće brzine donesen je 2010. godine, ali je za njegovu komercijalnu upotrebu trebalo sačekati oko godinu dana. Nosi oznaku IEEE 1901, a njegova najznačajnija karakteristika je teoretska brzina od 500 Mbps.

Prvi uređaji kojih smo se domogli, a da rade po novom standardu, došli su iz američkog TrendNeta, pod oznakom TPL-401E2K. Radi se o kit pakovanju u kojem se nalaze dva adaptera, što je minimum za ostvarivanje konekcije. Maksimalni broj adaptera u jednoj mreži je 64, mada proizvođač ne preporučuje više od 16. U slučaju da imate tehnološki napredne komšije koji i sami koriste PowerLine opremu, TPL-401E2K podržavaju do četiri različite mreže na istim električnim instalacijama.

Instalacija TrendNetovih adaptera slična je kao i kod drugih proizvođača, što će reći – krajnje trivijalna. Sve što je potrebno je uključiti ih u električne utičnice, te na njih Ethernet kablom spojiti druge mrežne uređaje – tipično će na jednom kraju biti nekakav mrežni switch ili router, a na drugom kompjuter, štampač i sl. 

Obratite pažnju na činjenicu da korištenje produžnih kablova drastično smanjuje mrežnu propusnost, pa je praktično obavezno korištenje zidnih utičnica. Nažalost, TPL-401E2K nemaju prolaznu utičnicu, a i prilično su velikih dimenzija, pa treba isplanirati njihovo postavljanje.

Nakon uključenja, adapteri će automatski uspostaviti konekciju, pa možete odmah početi sa korištenjem mreže. Ipak, preporučujemo da iskoristite tipku Sync, koja će uspostaviti enkriptovanu (128-bit AES) komunikaciju. Dovoljno je da na jednom adapteru pritisnete tipku, te da to isto ponovite na drugom adapteru u roku od dvije minute. 

Tri LED diode na adapterima označavaju stanje Ethernet konekcije, PowerLine konekcije i stand by stanje. Za upravljanje možete iskoristiti i Windows alat kojeg TrendNet isporučuje, ali u njemu nećete imati puno toga za podesiti; možete promijeniti ime adapterima (zbog lakšeg snalaženja ako ih imate više), te ime čitave mreže, kako biste se odvojili ako na istim instalacijama ima više TPL-401E2K mreža. 

Testiranje brzine izvršili smo našim standardnim testom – kopiranjem fajlova, što je po nama najbolja metoda za utvrđivanje realnih performansi mrežnih uređaja. Prosječna brzina kopiranja iznosila je 84 Mbps, što je jako dobar rezultat, uporediv sa bržim 802.11n wireless mrežama. Ipak, ovde treba naglasiti da PowerLine mreže imaju veći domet, te su znatno manje podložne smetnjama. Ovo je i glavna prednost PowerLine mreža nad wireless mrežama – dok betonski zidovi i armatura, te susjedne mreže bežičnom signalu predstavljaju smetnju, PowerLine mreže su na njih neosjetljive.

Možda se pitate zašto se onda PowerLine mreže ne koriste češće? Dva su razloga. Prvi je cijena, a drugi Ethernet kabl kojeg morate koristiti, što laptop (a sve više i smartphone i tablet) korisnike odbija u startu. Ipak, postoje situacije u kojima ovo može biti zgodno ili čak jedino rješenje, npr. za povezivanje dvije ili više udaljenih bežičnih mreža (PowerLine veza se uspostavlja između dva bežična routera).

Na kraju, čini nam se da će PowerLine mreže ostati na marginama mrežnog tržišta, jer su scenariji upotrebe kad predstavljaju bolje rješenje od wirelessa rijetki. Ali, oni kojima trebaju biće sretni da ipak postoje.